Dvostruko izdanje s pregrštom mana

Ne kužim bendove koji nakon albuma za kojeg dobiju pretežno pozitivne kritike izdaju slabašni live i potroše dio cjelokupnog dobrog imidža o sebi. Tako nešto su napravili The Fratellis, no njihov live su uvelike spasili bogati dodaci, a sada imam u rukama primjer u vidu američkog benda Gossip.

Gossip postoje deset godina, a prve značajnije uspjehe postigli su svojim posljednjim albumom “Standing in the Way of Control” (točnije istoimenim singlom) s početka 2006. Otada su svi zapamtili pojavu u liku Beth Ditto, debeljuškaste gay aktivistice i frontmenice benda.

“Live in Liverpool” je izdan dvije godine nakon dotičnog albuma, ali potpuno je zakazao u svojoj biti postojanja jer nema onog žara kakvog bi trebao imati neki live-album, prekratak je, izvedbe su prosječne (uz iznimku vrhunskog vokala Ditto koji zasjenjuje ostatak benda)… U posljednje vrijeme imao sam priliku vidjeti mnogo bolje (ali i lošije) koncertne snimke, a možda su CD/DVD-i Musea i R.E.M. malo povisili moje standarde.

Pohvalno je što je “Live in Liverpool” dvostruko izdanje, s DVD-om koji prikazuje sam koncert, te CD-om koji u audio-formatu prenaša spomenuti događaj. Tu mi je malo neshvatljivo zbog čega nije identičan redoslijed pjesama na oba formata jer, ako je isti koncert, tada je poznat i slijed izvođenja pjesama.

Kod DVD-a se uočava atmosfera tijekom koncerta koja mi se većinu vremena čini vrlo mlaka, tek poneki fan je potpuno razuzdan, dok većina ljudi mirno stoji. Ipak, sve promijeni pjesma “Standing in the Way of Control“, na koju nitko nije ostao ravnodušan, pa mirne ruke mogu napisati da je to najbolja skladba Gossipa i vrhunac koncerta, odnosno izdanja “Live in Liverpool”.

Od ostatka materijala, svakako treba izdvojiti odličnu rock soul baladu “Coal to Diamonds“, koja zvuči kao rockerska Amy Winehouse (makar ju Amy ne bi toliko dobro otpjevala kao Ditto), ali i šarmantne prerade George Michaelove “Careless Whisper” i “Are You That Somebody?” prerano poginule Aaliyah.

Pošto iza sebe imaju tri studijska albuma i kada nadodamo ove dvije prerade, pomalo smiješno izgleda koncert od nekih 45 minuta (u DVD-formatu doseže do skoro 50 min) i svega 13 odsviranih skladbi. Premalo i preslabo da bi moglo biti efektno i pamtljivo, što mi je jako žao jer su mi Gossip bili vrlo simpatičan bend.

Nadam se da neće još puno vremena proći do njihovog novog studijskog albuma jer će se tako lakše zaboraviti bespotrebnost “Live in Liverpool” makar i on ima svojih svijetlih točaka koje se ipak brzo zaboravljaju zbog niza mana i aljkavosti ovog izdanja. Šteta, moglo je ovo biti mnogo bolje i učinkovitije.