“Dvica” je prva liga rocka u nas

Sheitansi su prvim albumom pokazali koliko su dobar bend. Sada, nekoliko godina kasnije, dobili smo njihov novi album jednostavno nazvan “Dvica” koji nastavlja jednu magičnu rock’n’roll priču.

Priča o Sheitansima bi svakako drugačije išla da smo stvarno rock nacija i da podržavamo bendove koji tek diskografski stasaju. Nažalost, mi to nismo, pa nam bendovi poput Sheitansa često promiču, te u nedostatku popularnosti često nestaju sa scene. Duboko se nadam da se to isto neće dogoditi i njima, jer Sheitansi su stvarno odličan rock bend.Naravno, kao glavni uzori i utjecaji i dalje se osjećaju Majke, ali i cijeli spektar nešto manjih bendova, što domaćih što stranih, koji prave energičan rock. Pjesme imaju glavu i rep, imaju i određene poruke, čime se zaokružuje cjelina o Sheitansima kao jednim od najvećih temelja za rock narednih godina na ovim prostorima.

Čak i na terenu na kojem bi se mogli najlakše poskliznuti dečki naprave vrlo dobru i zabavnu skladbu. ‘Brojalice’ često znaju biti tek bezlične pjesme koje su tu tek toliko da postoje, dok su Sheitansi dali novu dimenziju ovakvom stilu pjesme. Jednostavno su ju nazvali “Brojalica“, stihovi su brojanje od jedan do devet, a eksplozija dolazi s refrenom u kojem tvrde da neće napraviti hit.

Ostatak albuma kreće se u klasičnim rock formama koje su vođene dominantnom gitarskom igrom i vokalom koji se odlično uklapa u cijelu priču. Da su u medijskom rangu Majki, siguran sam da bi barem pola albuma dobilo videobrojeve i svi bi od reda bili vrlo zapaženi. Ovako, sve to malo teže ide, iako je kvaliteta tu.

Uvodne pjesme svakako najviše nose cijelo izdanje, ali kraj albuma je nešto novo i posebno, baš ono što i treba bendu da se ne ponavlja unedogled. U skladbi “1573” ubacili su reperske dionice koje su ispale tako-tako, dok završna psihodelična balada “Nema boljeg jutra” koja traje čak sedam i pol minuta pokazuje kako se i sa smirenijim gitarama znaju uspješno pohrvati.

“Dvica” je pravi punokrvni rock album koji nam pokazuje da imamo dostojne pretendente na tron Majki ako se oni ponovno puknu zbog Baretovih mušica. Glavni problem leži, kao što sam već i ranije naglasio, u tome što medijski prostor ne pruža dovoljno šansi bendovima, pa često oni postaju popularni tek debelo iza tridesete, ako ne i četrdesete, a zadnji veliki hrvatski bend uspjeli smo izdići s TBF-om prije desetak godina. Pa kad ćemo konačno shvatiti da imamo više od četiri-pet bendova koji nas neprestano okupiraju…