Dva značajna albuma u beznačajnom komprimatu (1. dio)

I dok Croatia Records u javnosti ovu ediciju nastoji prikazati na što plemenitiji način – konkretno, kroz formulaciju ‘objedinjavanja dva značajna albuma na jednom mjestu’, “2 na 1” (a naslov govori sam za sebe) jednak je pokazatelj koliko izdavača i nije previše briga za njegove zlatne godine – jer iz cijelog izdanja vrišti dobro poznata priča – ‘samo da je što jeftinije’.

Zar je strpljenja i financijskih sredstava za neku ljepšu realizaciju zastupljenih naslova stvarno toliko nedostajalo?

Iako bismo epizodu zvanu Denis & Denis mogli protumačiti kao stilski zaokruženu cjelinu (studijski prvijenac uz pregršt ‘dodataka’, više nego što se tim ‘dodacima’ pridaje epitet jalovog ‘mini-albuma’), remek-djelo zvano “Čuvaj se!” trebalo je konačno zaživjeti u obliku dostojnijeg, samostalnog reizdanja.

Komuniciraju se ‘originalni dizajn’ i ‘potpuni podaci’ – što načelno stoji, no efekt standardne redaljke izvornih studijskih cjelina naguravanjem sadržaja na jedan disk (s posebnim naglaskom na brzinski odskenirane, CD-formatu prilagođene vizuale), ruši dostojnost svakog pojedinog albuma ovdje.

S jedne strane možemo reći kako je to možda praktičnije, međutim dok se inozemni izdavači trude (a u tome nerijetko i uspijevaju) privući slušatelja, primjerice primamljivim digipack reizdanjima kojima nastoje iznova dostojno predstaviti vrijedan pojedini original, Croatia Records se iz nekog razloga i dalje odlučuje na krajnje banalne paket-aranžmane – samo su nedostajali logotipi kojekakvih sponzora pa da priča potone u još veću patetiku. Sam pogled na popratni jednostrani letak “2 na 1 Collection” i vrlo lako ćemo se zbuniti – zaštitni vizualni kôd ove nesretne edicije više nalikuje seriji izdanja country-muzike.

A Denis & Denis je samo iznova prepakirana kompilacija desetak godina ranije, prvi put objavljene CD-kompilacije “Program tvog kompjutera”. Usred famoznog dance-teroriziranja sredinom devedesetih, Croatia Records se odlučila na iznenađujuće domišljat potez – jednom zbunjenom naraštaju ponudivši uvid u komercijalan elektro-pop zvuk nastao daleko prije mas-konzumerističke plesne groznice, naivan ali potentan opus lišen priglupog, jeftinog stihoklepačkog štanceraja.

Dotična prvotna kompilacija Denis & Denis u danom je trenutku opravdano zasjenila plesnu nezrelost koja se nanizala tih godina – uz Mineu, Velinu, Simpliciu, Daliu i druge bezlične brzopotezne ‘dancefloor’ lutke na koncu, u jednom trenutku odnekud (ili bolje niotkud) pojavila se i djevojka umjetničkog imena Denise, koja je svojom fizičkom pojavom u prvi mah uspjela zbuniti javnost utoliko što je doslovce sličila Marini Perazić – činjenica s kojom je odgovarajući tim estradnih profitera tako očito pokušao unovčiti ‘uvjerljivu’ dance-repliku erotski obojane estradne heroine kakva je u svoje vrijeme bila (i ostala) upravo Marina Perazić.

No u mjeri u kojoj senzualnost i arogancija u liku i glasu Marine Perazić ni trena ne gubi na svojem erotskom naboju ili iskrenosti, Denise je vlastitom (ne)uvjerljivošću pokazala koliko je iza njezinog imidža stajala samo tipična estradna mašinerija – ‘dance’ je počeo prakticirati svatko, od urbano svjesnijih, preko kič-paradi sklonijih, pa sve do najokorjelijih primjera turbo-folk i kvazi-tamburaškog pakla…

Sada, umjesto da smo konačno dobili ta pojedinačna izdanja – albume “Čuvaj se!” i “Ja sam lažljiva“, svaki na svojem zasluženom disku, imamo samo još jednu reprizu u čijoj sjeni nanovo ostaju i neki prigodniji, dodatni (neobjavljeni i demo) materijali – prisjetimo se da je Jugoton u svoje vrijeme na kazetnom izdanju albuma “Ja sam lažljiva” iz nekog razloga uvrstio dvije odlične demo-snimke nastale još prije prve ploče (1983.) – “Gluhi telefoni” i “Mala noćna zadovoljstva”, što danas predstavlja itekakav raritet vrijedan slušateljske pažnje. Ovo je, s obzirom na tipičnu hrvatsku ekonomsku svakodnevicu, možda bila jedina mogućnost da se “Čuvaj se!” i “Ja sam lažljiva” nanovo spase iz ralja naftalina, ali Denis & Denis (kao ni paralelno objavljeni Dorian Gray, Cacadou Look i drugi koji tek slijede) ne zaslužuju ovakav tretman.

Njihovu prvu ploču pomalo prijetećeg naslova “Čuvaj se!” od početka do kraja krasi izuzetna kombinacija plesnog sintetičkog ritma, erotskih provokacija, melankolije i diskretnog mraka.

S razlogom, cijeli je spomenuti debi-album lako promatrati kao neokrunjenu zbirku najvećih hitova, rezultat početničkog entuzijazma koji je synth-pop, bilo na svjetskoj ili ex-Yu pozornici tih godina unio u muzički mainstream – Denis & Denis definitivno nisu prvi; svojem zasluženom debitantskom komercijalnom proboju itekako imaju zahvaliti svima koji su, bilo u njihovo vrijeme ili nešto prije njih, smogli dovoljno hrabrosti da sintetički obojanim frazama indirektno kažu ‘odjebi’ tadašnjem mastodontskom rock-šabloniziranju; Videosex, Kaos, Paraf, Beograd, Zana u svojoj ranijoj fazi (posebno odličan flert s avangardom u pjesmi “Ti si neko staro lice“), parodiji skloni D’Boys, ZZ Up, uz Kozmetiku, Idole, tajnoviti produkcijski tim Data (kasnije odgovorni za čuveni breakdance pokušaj Master Scratch Band i produkciju trija Šizike), uz Lake pingvine, Du-Du-A, U škripcu ili Bou…

I dok ih se u medijima tih godina uspoređivalo (a i na ovom CD-izdanju to se iznova ističe) s Eurythmics, koji su svojim ranijim studijskim remek-djelima razbili rockersku homofobiju, Denis & Denis su, što svojom muzikom a što imidžom, daleko više podsjećali na The Human League. Synth-basevi i ritam-mašine vidljivo su odjekivale nalik strukturama s čuvene ploče “Dare!” – a Marina Perazić na zavodljivom omotu albuma “Čuvaj se!” podsjeća upravo na Susanne Sulley.

Iako iz takve postavke nije teško zaključiti kako su Denis & Denis vrlo svjesno kopirali spomenutu (ili ovisno o njihovom poimanju, neku drugu) elektro-pop veličinu, duo je ipak na jedan simpatičan, spontan način, uspio iznijeti svoju priču, upivši dobre vibracije post-industrijskog plesnog krša, pretočivši ih u vlastiti audio-vizualni koncept. Da je “Čuvaj se!” kojim slučajem doživio svjetsku premijeru, spomenuti The Human League (koji su tih godina već dobrano osjećali teret vlastite slave) itekako bi se zamislili nad sobom poslušavši upravo Denis & Denis.

Promatrajući ih nekad i danas, velika je šteta, međutim, što ni Davor Tolja ni Marina Perazić iz tog vlastitog poimanja synth-popa nisu naučili lekciju i nastavili istraživati dalje od pukih lakih nota koje su ih već u vrijeme izdanja “Ja sam lažljiva” lagano počele načimati. Dok je prva ploča bila rezultat promišljenosti, druga je ispala požurenom žrtvom medijske pompe.

Prva pjesma koju sam čuo od njih bila je “Telefon” – popraćen niskobudžetnim ali vrlo mondenim TV-spotom, simpatičnom sintezom monokromatski raspoloženih kadrova u kojima naizmjence promatramo duo. Međutim, iako je imao sve predispozicije hita, a uvršten je i na album-prvijenac, pobjedu u uhu javnosti odnijele su ipak nešto življe stvari; “Tek je sedam sati” (za koju također postoji osrednji videospot) i, naravno, “Program tvog kompjutera” – pjesma kojoj i Marina Perazić i Davor Tolja imaju zahvaliti na svoj besmrtnosti koju uživaju, iako velik dio populacije upravo zbog tolike eksploatacije tog istog hita još uvijek nije upoznat s njihovim cjelovitim opusom – koji su u to prvo vrijeme činile odlične, što plesne a što sjetne vinjete.

Uvod u cijelu priču počinje zagonetnom, uvjerljivom pjesmom “Čuvaj se!“, uz energičnu (i jednako zaslužen iako nikad službeni hit) “Dvadeset i osam minuta do pet“, te indirektan plesni hommage “Blue Mondayu” podvučen latino-uvodom (skicirani odjek tada još uvijek neidentificiranog house-zvuka na ovim prostorima) – pjesmu “Ti i ja“. Tu je i predivna balada “Sačuvaj nešto” uz fascinantan mrak u kojem glavna protagonistica priče vrišti u strahu od potpunog nestajanja – najbolje dvije pjesme na albumu, klaustrofobične “Doba noćnih kiša” (strah od samoće – “Sebično vičem – Ne!“) a posebno završna, remek-djelo zvano “Dio refrena” (paranoja i izgubljenost – “Ogledala su ista, vidim samu sebe – mrzim se! /Izmičem u mraku, nestajem polako – bojim se!“).

Pokazatelj da Denis & Denis nisu postali popularni preko noći, iako ih mnogi, uglavnom zahvaljujući redovitom ispiranju mozga upornim puštanjem “Programa tvog kompjutera”, do danas doživljavaju kao svojevrsne ‘one-hit wondere’. U stvaranju albuma “Čuvaj se!” sudjelovala je zanimljiva ekipa – uz producenta Andreja Bašu, tu su Massimo Savić (odlični gitaristički ubodi koji su oplemenili synth-pop zvuk dueta), Edi Kraljić (koji će kasnije postati i punopravni član Denis & Denis, posebno nakon odlaska Marine Perazić) a zanimljiva je i Prljina prisutnost kao pratećeg vokala u tragovima.

Prigodna likovna definicija samo je dodatno oplemenila čarobnu formulu – poput morbidnog ovitka za album “Sjaj u tami” grupe Dorian Gray, Sanja Bachrach i Mario Krištofić duetu Denis & Denis dali su potrebnu art-dimenziju više. No ta dimenzija s vremenom je počela nestajati.

Sjećam se senzacionalne najave pjesme “Soba 23” u čuvenom “Hitu meseca” – za tadašnje oči devetogodišnjaka vizualno suviše provokativan spot, prema čijim se prizorima ne bih čudio da ga je Madonna negdje vidjela i kopirala ideju za svoj kasniji, eksplicitni videouradak – “Justify My Love”, jer sve se poklapa – erotski obojane scene, hotelska soba u kojoj dvoje ljudi čami izgubljeno između strasti i sumnje.

“Soba 23” u sebi je nosila itekakvu autorsku snagu tada novog hita – no istovremeno to je pjesma koja se idejno uklapala više na prvi nego na taj nesretan drugi, krnji album – nemaštovito naslovljen “Ja sam lažljiva” (s laganim aluzijama na solistički Marinin album više nego na album Denis & Denis). Već u tom provokativnom spotu primjećujemo promjenu – Davor Tolja je izostao svojim prisustvom iz nove priče (spriječen zbog obveze služenja vojnog roka), dok na njegovo mjesto dolazi Edi Kraljić, nastojeći održati sliku ‘dueta’ u javnosti.

Muzički gledano, “Ja sam lažljiva”, samo da mu se pristupilo s još malo strpljenja, mogao je biti jednako kvalitetan, dostojan novi album. Međutim senzacija koja je nastala oko Denis & Denis gurnula je duo u ponor standardnog zabavnjačkog pop-melosa – naslovna pjesma (i u danom trenutku već predvidljiv hit) “Ja sam lažljiva” svojim stihovima ukazuje na taj zastranjujući zaokret; iako simpatičnog vrckavog tona, uz atraktivan kazališni videospot, malo je žalosno slušati “oblake, nemirne korake, haljine i staklene lančiće” nakon tako impresivnog završnog udarnog tona kakav je na prvoj ploči ostavila pjesma “Dio refrena”…

Predivna balada “Voli me još ovu noć” predstavlja još jedan odraz autorske zrelosti i uz “Sobu 23” čini jedinu konstantu u nekom novom promišljanju – ostatak čine bezidejni filleri u obliku instrumentalnih verzija, s posebnim naglaskom na sintetičko-orkestralni užas zvan “Himna kompjutera” (koji vidno aludira na čuveni komad iz Kubrickovog filma “2001: Odiseja u svemiru”) – kao idealna dopuna ponovo se tu našao i jedan do tada skriveni dragulj, pjesma “Noć” – izvorno objavljena isključivo kao B-strana singla “Program tvog kompjutera” (1984.), što je samo još jedan pokazatelj zašto je za izdanje “Ja sam lažljiva” bilo bolje da zaživi više kao nekakav maksi-singl s nove tri-četiri pjesme, nego bezlično sklepan mini-album s toliko ‘propuha’.

Popunjavala se neka vremenska rupa, no u trenutku kad se Tolja i vratio u priču a duo se pretvorio u trio, odnosi su se promijenili, a ambicije su porasle – nakon dostojnog epitafa u obliku pjesme “Oaze snova” po kojoj pamtimo isključivo instituciju Tolja-Perazić (tu je i pokušaj za pjesmu Eurovizije sredinom osamdesetih – pjesma “Braća Grimm i Andersen” koja nije uvrštena u ovu kolekciju), Denis & Denis nisu više bili raspoloženi za sintetičke inovacije. Pop-rock album MOR-predznaka, naslovljen “Budi tu” u interpretaciji dueta Tolja-Kraljić, sadrži iskren hit “Bio sam dijete” dok je Marina ostvarila vlastiti solo-proboj albumom “Marina” s naglaskom na zlosretnim “Kolačićima”, čime je bilo jasno da je ipak postala ‘dio refrena’ a Denis & Denis dio još uvijek relativno bliske pop-prošlosti.

Sve u svemu, njihova slika iz tog vremena, unatoč svim kasnijim usponima i padovima dvoje glavnih protagonista, ne blijedi. Dok Marina Perazić, nakon serije suradnji u nastavku svoje solo-karijere osamdesetih (Jergović s pravom u svojem tekstu ističe predivnu pjesmu “Plava jutra”, nastalu zajedno s čuvenim Rex Ilusivii) iznova nastoji pronaći i predstaviti jednu novu sebe (tu je i usputna “Mandarina i Banana” u duetu s Oliverom Mandićem), vrativši se na scenu 1998. adult-pop pokušajem “Ista kao more”, no sve iznova pada u vodu trance-grozotom zvanom “Seks bez dodira”.

No ni Davoru Tolji, sudeći po bajagovski obojanom solo-užasu zvanom “Stari Mačak” (1990.) nešto nisu cvjetale ruže; nakon domoljubnih izleta (“Bedem ljubavi”, “Za svu djecu Hrvatske”, 1991.) tu su dosadnjikavi pokušaji – suradnja s tadašnjom dance-iskricom Annamarijom u pjesmi “Dotakni me mislima” (1995.) ili tipičan šablonizirani ‘Spice Girls’ za Eurosong 1997. (debi-nastup grupe E.N.I. s pjesmom “Probudi me”).

Zanimljivo je dotične pokušaje promatrati na način koliko je u njima (uključujući i famoznu Denise) bila neka natruha ‘domišljatog čina’ reaktivacije novog-starog dueta kojim se Tolja svojevremeno prometnuo u kompetentnog muzičkog autora. Konačno, s mladom pjevačicom Rubi Kolić odvažio se stvoriti jedno novo ‘Denis & Denis’ iskustvo.

No ako je Denis & Denis uistinu nešto vrijedio osamdesetih, posebno zbog ovdje zastupljena dva albuma – ta današnja slika, s oproštenjem, starca ‘Denisa’ koji je jedan, nekada vrlo inovativan elektro-pop duo (a na toj činjenici i počiva cjelokupna karizma njegove suradnje upravo s Marinom), odlučio upropastiti do kraja, nije trebala završiti tako. Primjerice, dobro znani dueti iz osamdesetih – poput Yazoo ili Blancmange, odlučivši iznova oživjeti svoje nekadašnje ‘ja’, itekako su se prilagodili današnjim tekovinama elektro-popa a da pritom nisu izgubili stari sjaj. Za ovaj novi, jalovi ‘Denis & Denis’ koji to definitivno nije, Tolja je nastavio u smjeru beskičmene zabavne muzike koja eventualno preživljava na terasi nekog restorana na obali…

Ako baš morate, poslušajte pjesmu “Šta te briga čija sam” i bit će vam jasnije zašto je za neke legende bolje da ostanu legende.