Dva različita pola jednog albuma

    1160

    Manofon

    2

    Datum izdanja: 17.11.2011.

    Izdavač: Menart

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Uvodna
    2. Ono što već znam
    3. Tamo gdje bila si prije
    4. Mjesto za skriti
    5. Ovaj put
    6. Trebam znati
    7. Kad siđem sa scene (vokal Zoran Predin)
    8. Ti bi to (vokal Nola)
    9. Mogu biti što želim (vokal Marko Tolja)
    10. Život je san (vokal E.N.I.)

    Prošlo je nešto više od tri godine od prvijenca riječkog dua Manofon. Novi album jednostavno se zove “2“.

    Kada se na prvu pogleda sam omot albuma, vidi se da je on podijeljen na dva dijela. Malo je čudna kombinacija da su na jednom disku dvije zasebno odijeljene cjeline, pa se već tu može pronaći poneka mana izdanja, što se daljnjim slušanjem osjeti i malo više.Vidi se da su se na ‘dvojci’ Vedran i Bojan mnogo trudili proširiti glazbene kulise. I to su učinili vrlo smjelo i uspješno. Mana albuma je što su prilikom toga koristili mnoge druge glazbenike koji su ih malo izbacili iz glavnog kursa. Nije da je njihovo gostovanje loše odrađeno, već je jednostavno skroz drugačije od percepcije koju bend nudi: tako se prvi i drugi dio albuma stvarno mogu dijeliti kao dvije zasebne cjeline što u konačnici od deset pjesama jest malo apsurdno.Naravno, tko ne bi poželio goste poput Predina, Gabrijele Galant Jelenić, Marka Tolje ili E.N.I., vjerujem da bi mnogi naši pjevači željeli surađivati s njima, ali onda se moglo otići u drugu krajnost i skroz uzeti druge vokale. Ovako, kada se već naviknemo na jednu boju glasa, počinje šaranje vokalima i cjelovitost izdanja pada.

    S druge strane, imamo i cijeli niz gostovanja na instrumentalnom dijelu izdanja gdje je svaki gost unio nešto novo i posebno u zvuk Manofona, pa su i iz tog razloga zvukovne kulise i dalje najjači adut benda. Svirali su Vava, Belan, Tibljaš, Nenad Sinklauz, Henry Radanović i mnogi drugi… Iz ovog popisa vidi se sva raznolikost glazbenog opusa gostiju što se osjeti i na samoj glazbi Manofona, pa je to možda i najbolji put kojim bend može krenuti na sljedećim izdanjima.

    Muziku podržava

    Nekako sam dojma da su najbolje stvari na prvom dijelu albuma gdje Boris pjeva jer kraj albuma više je prilagođen zvuku gostiju nego samoj glazbenoj vizuri benda. To se najbolje osjeća u klavirskoj baladi “Mogu biti što želim” koju je otpjevao Marko Tolja, jer nitko ne bi rekao da je to pjesma grupe Manofon budući da u njoj nema ništa njima karakteristično.

    Kada sve zbrojimo i oduzmemo, možemo reći da je “2” simpatičan pop album koji vuče korijene iz matičnih bendova kreativnog dvojca benda, ali da se s gostovanjima izgubila jasna vizija što se ovim albumom željelo postići. Jednostavno, on je prešaren, prepun kompromisa kod vokalnih gostovanja.

    Pop pjesme s jasnim prizvucima jazza, elektronike, rocka i drugih žanrovskih odrednica daju šansu Manofonu da uspiju, ali na ovom albumu to nije ujedinjeno u zajednički produkt gdje bi sve bilo na svom mjestu. Ovako sve izgleda pomalo zbrda-zdola što po kvaliteti pjesama svakako nije trebalo biti, ali i to je pouka za daljnje radove.

    Rezime za kraj – “2” je dobar album koji je podijeljen u dva potpuno suprotna dijela, prvi dio se sastoji od šest Manofon pjesama, a drugi je kompromisni, u kojem su gosti preuzeli glavnu riječ. Dobrih pjesama ima, bit će tu i pokoji hit, ali album nije cjelina, jednostavno je trebalo napraviti ili Manofon album ili nešto tipa posljednjih albuma Santane gdje su svi glavni, a stari djedica fura svoju spiku u svom filmu.

    Muziku podržava