Dva albuma i biografija od dva toma

Malo je bendova koji su s toliko malo napravili toliko puno. Danas se to čini kao nemoguća misija jer se singlovi i albumi štancaju i troše poput dnevnih novina, a većina njih (ne, naravno, svi) već sljedećeg dana traže svoje mjesto po sve punijoj ropotarnici prošlosti.

Jedan od takvih rijetkih bendova (uz neizostavne i neprežaljene The Stone Roses) je i Frankie Goes to Hollywood koji je sa samo dva objavljena albuma napravio revoluciju u glazbi ’80-ih. i ostavio neizbrisiv trag u glazbi uopće.

Bend je osnovan 1980. u Liverpoolu i već je u startu puno obećavao. U samom osvitu synth-pop glazbe brzo su pronašli svoje mjesto na sceni i tada, uz Depeche Mode i slične bendove, suvereno vladali kako britanskim, tako i svjetskim top-listama. Singlovi “Relax”, “Two Tribes“, “War” i “The Power of Love” tada se nisu skidali s radijskih lista, a danas spadaju u antologiju najuspješnijih pop pjesama uopće.

Iako je bend već s prvih singlom “Relax” osvojio sve što se u to vrijeme imalo osvojiti, idila nije potrajala dugo. Proučavajući njihovu biografiju, moram priznati da sam se zbunio kao malo kad u životu. Skupinu s toliko turbulencija i promjena članova još nisam susreo, tako da čak i Gunsi djeluju poput pitome dječice u usporedbi s njima.

Redoslijed imena u smislu tko je kad došao u bend pa otišao da bi se ponovno vratio samo zato da bi ponovno otišao, posramio bi i najambicioznije scenariste sapunica, kao i prepirke oko toga tko od njih ima, a tko nema pravo na ime, tako da je jedna od, na kraju neuspjelih, inačica ponovnog okupljanja čak glasila “Forbidden Hollywood”. Ali sav taj biografski metež ipak ne može sakriti činjenicu da ovdje govorimo o jednoj od utjecajnijih grupa svoga doba te da su im, eto, i dva albuma bila dovoljan razlog da objave čak devet kompilacija najvećih hitova, remikseva i slično.

”Frankie Say Greatest” posljednja je u nizu tih rekreativnih akvizicija, i samo po sebi ova kolekcija ne donosi ništa novog (a kako i bi kad se članovi benda ne podnose). Osim već spomenutih uspješnica, na kompilaciji se nalaze još i hitovi poput “Rage Hard” i “Welcome to the Pleasuredome“, ukratko sve vrijedno što je ovaj bend uopće uspio snimiti. Na kraju, kao noviteti, pridodana su i tri remiksa, dva za pjesmu “Relax” i jedan za “Two Tribes”, ali moglo je i bez njih jer su samo izmrcvarili vječne klasike ’80-ih.

Na kraju, ova kompilacija je izvrstan kolekcionarski primjerak za nekog tko je uspio propustiti prethodnih osam; sve što valja (i ono malo što ne valja) na jednom mjestu. Frankie Say Listen…