Drugi album, a već podosta izlizan bend

    1758

    1990s

    Kicks

    Datum izdanja: 24.05.2009.

    Izdavač: Rough Trade / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Vondelpark
    2. Tell Me When You’re Ready
    3. I Don’t Even Know What That Is
    4. 59
    5. Kickstrasse
    6. Everybody Please Relax
    7. Balthazar
    8. Local Science
    9. The Box
    10. Giddy Up
    11. The Kids
    12. Sparks

    Bend 1990s ima odlično ime, budući da idealno opisuje glazbu koju svira. Ok, dio uzora im doseže i u dalja vremena, ali zlatno doba modernog brit-popa je ono čemu ponajviše teže ovi momci iz Glasgowa.

    Članovi su ranije svirali po mnogim manjim bendovima u Škotskoj, da bi se potom okupili u formaciji pod imenom 1990s koja je u međuvremenu doživjela male promjene što ukupno gledajući i ne čini pretjerano veliku razliku jer se prvi album “Cookies” i ovaj “Kicks” ne razlikuju u mnogočemu, osim što je “Kicks” nešto lošiji od svog prethodnika.

    Kada bih nabrojao sve uzore koji se osjećaju u zvuku benda, vjerojatno bih potrošio tri do četiri stranice teksta, pa ću zato rezimirati to najkraće što mogu, a to je brit-pop. Da su nastali u ’90-ima. vjerujem da bi bili više-manje u rangu sa Supergrassom ili nekim sličnim bendom koji je uvijek težio nedostižnom vrhu, ali ovako danas, petnaestak godina kasnije zvuče vrlo blijedo, stereotipno, isklišeizirano, beznačajno… Posebno zbog ogromnog broja sličnih mladih bendova koji neprestano dopiru do nas iz Britanije.

    “Kicks” ima nekoliko zanimljivih stvari, posebno kad se na pop-rock melodije nadoda i jedna mala doza psihodelije ili plesnih ritmova, pa u takvim trenucima uspijevaju doseći do usporedbe ‘loša kopija Phoenixa’. Za to su najbolji primjeri pjesme “59” i “Balthazar“.

    Muziku podržava

    Ostalo je dosta slabo, a možda dio krivice ide i producentu Bernardu Butleru koji je zadnjih godinu-dvije stvarno izrastao u velikog producenta koji može producirati sve, od popa, rocka i čega sve ne, samo je pitanje kakav će biti završni produkt njegove produkcije.

    Dosad gledajući, po albumima koji su došli do mene, a producirani su od njegove ruke, Butler nije čarobnjak, ne može izdignuti neki prosječan bend/album/pjesme, već standardno obavi svoj posao i bez grižnje savjesti ode na drugi projekt. Ovakav tip hiperprodukcije će ga vrlo skoro uništiti jer je ostavio već podosta smeća iza sebe, uključujući i “Kicks” koji bi bio mnogo uspješniji da je žešći.

    U prilog tome idu pjesme “The Kids” koja je totalno izgubljena među drugima jer zvuči kao tipične ’80-e., “The Box” koja ima žestok riff koji ubrzo padne u treći plan i jedva se čuje kroz ostatak pjesme, uvodna “Vondelpark” u kojoj se pokušava kopirati Arcade Fire, “Kickstrasse” se istopila u pokušaju imitiranja Sex Pistolsa… Primjera je previše.

    Kada se raspadne neki bend ovakvog kalibra, stvarno mi nije žao jer ne vidim kako bi oni mogli ponuditi nešto novo i zanimljivo kroz nekoliko godina. Zvuk kojim se poigravaju 1990s potrošen je prije dekadu-dvije i kada mu ništa novog ne pridoneseš, ne možeš očekivati uspjeh pa makar ti album producirao i trenutno jedan od najpopularnijih producenata s Otoka. Ok, bend se dosad nije raspao, ali sumnjam da će uspjeti doživjeti još više od albuma-dva, ako i toliko…

    Muziku podržava