Došli, odsvirali, o’šli

Dream Theater nikad neće biti bend koji će iz dana u dan osvajati nove fanove i pridobivati njihovu naklonost. Nikad neće biti ni bend koji će snimati primamljive video spotove i vrtjeti se po top ljestvicama. Oni će imati svoje fanove koji će ih pratiti do kraja karijere, imaju svoj stil i od njega teško odmiču.

Glazba im je nerijetko prekomplicirana da bi je razumio prosječni slušatelj, i teško da će netko tko se drži radio hitova, ikada čuti za njih. Mislim da oni u toj svojoj poziciji uživaju, sviraju redovito, izdaju albume u nekom svom pravilnom rasporedu i redovito nas na povratku s turneje počaste live izdanjem.

“Score: 20th Anniversary World Tour Live With The Octavarium Orchestra” je njihovo već 5. live izdanje i s njime su proslavili svoju 20. godišnjicu postojanja koja je obilježena 1. travnja (nije šala), na zadnjem koncertu njihove 2005/2006 turneje. Ipak, ovo izdanje ima i svoju specifičnost, jer su dio koncerta odradili s kompletnim orkestrom, no ne radi se o nečemu kao što je S&M od Metallice, već samo nekakvom sramežljivom gudačkom uvodu ili pokojem dodatku u njihove pjesme.

Naravno da se nisu odlučili za isprazni CD s 15-ak hitova, jer to nikako ne bi bio njihov stil. Uvijek su ta izdanja bila višestruka pa se i ovdje radi o 3 CD-a i ukupno 160 minuta glazbe.

Već na “Root Of Al Evil” i popastičnoj “I Walk Beside You” se jednostavno vidi da će zvuk bit u njihovom stilu – genijalan, a uvježbanost savršena, dok se može naći više energije nego na studijskim verzijama. U set listi koju bi apsolutno svatko napravio na svoj način i drugačije, našlo se mjesta i za neobjavljene “Another Won” (iz 1985.) i “Raise The Knife” (iz 1996.).

Drugi CD je, izuzevši zahtjevnu 42-minutnu “Six Degrees Of Inner Turbulence“, malo lakši i tiši, djelomično i zbog potreba ostavljanja malo prostora za orkestar. Ali taj orkestar osim ponekog uleta i odličnog uvoda u cijelu stvar nema veliku ulogu, iako se činilo i više nego obećavajuće.

Treći CD je također snimljen u suradnji s gudačima, a izabrane su epične i duge, naslovna pjesma albuma “Octavarium” i fanovima uvijek poželjna “Metropolis“.

Izvedbi se zbilja nema što prigovoriti, osim povremenih LaBrievih izleta u neka visoka vibrato pretjerivanja, pa dolazimo do zaključka da je ovo njihov najbolji live album. Ipak, to uvelike ovisi o individualnim ukusima u odabiru pjesama. Ovdje se definitivno moglo naći mjesta za još poneki komad s “Awake” i “Scenes From A Memory” albuma, pa možda i za kompletnu verziju “Change Of Seasons” umjesto npr. “Six Degrees…”.

Na koncertu jako fali nekakva suradnja s publikom i poneki spontani trenutak, ali to i je Dream Theater. Uvijek snimaju te live albuma, a svatko tko je bio na njihovom koncertu zna kako oni to odsviraju.

Nekad im ni najveći kritičar ne može naći zamjerku, iako bi neke stvari drugačije napravio. Uostalom, svatko ima svoje ideje, ali nema svatko bend koji je izdržao 20 godina na sceni.