Došli Dosh Lee

Već svojim EP-om “Čudo” iz 2007. bend Dosh Lee je skrenuo pažnju na sebe. U desetak minuta na četiri pjesme unijeli su dašak nove energije, humora, zabave, nabrijane glazbe, a cijelo izdanje je ponio hit svih hitova “Burek“, pjesma o toliko običnoj omiljenoj stvari, i da više ništa ne naprave, bili bi koncertna atrakcija.

Šalu na stranu, značajniji proboj benda, nakon niza demo snimaka, donijela je famozna ‘Velika rock eksplozija‘ s kraja ožujka 2008. na kojoj su nastupali s još tri mlada benda tražeći svoj komadić u slatkom domaćem rock kolaču. O tada Gatuzo se isprofilirao u ‘velikog izvođača’, Gretta je ostala nešto dužna nakon prvijenca, Voodoo Lizards traže sreću ‘preko bare’, a s najmanjom pompom Dosh Lee sada uletava i, mogu slobodno reći, oduševljava s prvijencem “Velika nepravda na malom ekranu“.

Album se sastoji od čak 16 skladbi koje su vrlo dinamične, budući da rijetko koja premašuje minutažu dužu od tri minute. Dinamici su nadodali žustrinu i energiju, čime su dobili komplet interesantnih pjesama koje se izdižu od prosjeka koji nam se nudi u posljednje vrijeme.

Svirka im se zasniva na skladnosti basa i bubnja, podebljanih s gitarama koje se kreću od funka, pa do nu-metal riffova (i gotovo sve između), čime najviše podsjećaju na rane RHCP, ali i moderne američke bendove tipa Incubus i njima srodne, slično što kod nas preferiraju Popaye i ono što su djelomično pokušali napraviti OZ, koje Dosh Lee ‘ubija’ snagom i zabavom.

Vokalne dionice su vrlo moćno interpretirane, pravim muškim glasom koji dere glasnice do svojih limita što je izbalansirano s moćnim glazbenim podlogama. Tekstovi su urnebesni, ponegdje toliko blesavi da postaju intrigantni zbog tog, a u drugim momentima ima i vrlo inteligentnih što govori da Dosh Lee nije bend samo za neobaveznu zajebanciju.

“Velika nepravda na malom ekranu” je zapravo prošireni EP “Čudo”, budući da su na njemu sve četiri od ranije poznate pjesme plus niz novih uspješnica koje će tražiti put do ušiju slušatelja nešto alternativnijeg usmjerenja.

“Dosadno jutro Brucea Willisa” je oda spomenutom akcijskom junaku koji svaki puta spasi svijet, a sada mu je dosadno jer više nema negativca koje bi mogao poslati u zaborav sa svojom poznatom uzrečicom ‘Yippee-Ki-Yay, Motherfucker’…

Slijede “Povodljiva masa“, spomenuta “Burek”, “Statisti” u kojoj malo podsjećaju na rane Pipse koju su instrumentalno podebljali do maksimuma buke koje mogu podnijeti, “Težak zrak” je tipična američka skladba zadnjih 15 godina, “Zgrada” govori o trenutnoj lošoj situaciji u našoj zemlji prepunoj bezvezne birokracije koja ubija u pojam (ova pjesma je jedan od mogućih favorita s albuma zbog realnog opisivanja stanja), u zabavnom ljubavnom duetu “Albert” je ugošćena Remi. I tako se pjesme nižu i nižu, bez imalo opadanja sirovosti i neizvjesnosti što bend može ponuditi jer se odmah u početku uvjerite da mogu mnogo.

Ovaj album je svakako jedan od mojih favorita u ovoj godini zbog svojeg izričaja u kojem se ističe jednostavnost i iskrenost izrečena kroz niz slika našeg društva. Ponegdje bend malo previše odleti u banalnost, ali to je iz razloga što su još uvijek ‘friški’, ovo im je prvi album, pa takve sitnice valja i treba im oprostiti jer sam siguran da će u budućim koracima još sigurnije kročiti svojim punk-rock-funk-metal dionicama. Komplicirana žanrovska odrednica, ali glazba je vrlo slušljiva, zanimljiva, zabavna i prije svega intrigantna.

Čekajući da ih sada nakon cijelog albuma ponovno vidim uživo, odoh po svoju dozu bureka za kojeg se nadam da mi neće pasti na cestu…