Došao red i na slabiji album

Rekoše onomad u Arkoni kako po prvi puta rade konceptualni album, koji će biti mračni i epski i na kojemu neće biti ‘zabavnih’ i ‘laganih’ pjesama. Što god da im to značilo.

“Yav” možda i ima spomenute, kao svoje glavne osobine, no istovremeno,
radi se o relativno dosadnom albumu, najslabijem otkako Arkona postoji i
radi nove pjesme.

A vjerojatno je sve to skupa trebalo biti drukčije. Ovako je ispalo da pjesme djeluju dosta nabacano, razbacano i rasijano, porozno čak, sastavljene uglavnom od standardnih, relativiziranih struktura s tek pokojom ozbiljnijom progresivnom idejom i budu dosta neodređenije nego je to slučaj u ranijim albumima.Najkraće rečeno, koliko god da su prohladne i polu-teatralne, u 70 minuta trajanja ne nude očekivanu dozu napetosti i postojanosti koja bi slušatelja cijelo to vrijeme zadržala uz njih. Teatralnosti i tenzijama, usprkos. Niti je priča dojmljiva, niti je glazba uvjerljiva. Velika većina pjesama je trajanja od šest i pol, sve do skoro 13 minuta i u konstrukcijama im se nije našlo dovoljno jakih i jasnih produkata koji bi formirali postojan proizvod. Međusobnim sličnostima i različitostima, usprkos.

Glavni adut, Mashino razdražljivo, mahnito i srdito, ali uvijek naravno pjevanje, koliko god bilo ‘okičeno’ izražajnom modulativnošću, kao da je katkad neambiciozno. Bilo da se radi o cleany, ili uobičajenijim scream/growl sekcijama, pa stvari izvlače solistički back-upovi ili pak višeglasne prezentacije.

Čak je dojam da, generalno dosta slojevita, produkcija vokala nije na očekivanoj razini, jer kod konceptualnih djela trebaju biti jasni i glasni, s obzirom da su glavni oni nositelji priče. U biti, puno je tu vokalne raznovrsnosti, intonacijskih aberacija, izmjenjuju se grubi, ‘zdravo seljački’ i jasni vokali katkad i emotivnijih predispozicija, muški i ženski, solo, dvo i višeglasni, kombinacija svakakvih, no na mahove se osjeća kao da se sve to događa bez kontrole i reda. Uz respekt kaotičnim dijelovima, koji tako nešto nameću, praktički nalažu da se dogodi. Tako da klasične, tradicionalističke etno varijacije i narativni segmenti ispadaju nekako najbolji i najkompletniji pjevački dijelovi cjelokupne krvne slike albuma.

Folk melodije i narodski zvukovi uglavnom su suptilni, svojom autentičnošću dočaravaju atmosferu ruskog folklora i slavenske povijesti, s tek povremenim preuzimanjem kompletne inicijative nad stilski rotirajućim gitarskim riffovima i probojnim, raznolikim, ali ne baš impresivnim bubnjevima. No nekako i to kao da nema svoju pravu svrhu, svoj prirodni tijek događanja, odaje dojam obezglavljenosti i nerijetko se događa da baš narodski dijelovi opterećuju pjesme, koje ionako nemaju baš neki značajan potencijal. Prateći klavijaturistički pasaži i bas sekcije konvencionalnog su zvuka, očekivano zamračenijih boja, koje zagovaraju i dosta kruti synth dijelovi, a tek nešto emocija i svježine unose povremene akustike, piano i gajde, najzastupljeniji narodnjački instrument.

Uz folkerske, albumu bi mogli pripisati i death i black karakteristike, ponajviše zbog tmurne, surove, na momente i hororske atmosferičnosti, pojačanog tempa, produkcijske sirovosti, vokalnog ‘zvjerstva’ i niskih gitarskih tonova. A s vremena na vrijeme pojavljuju se produžene melodijske linije s čišćim gitarskim tonovima, koje bi mogli povezati s heavy metalom. Uglavnom, ima skoro svega što zahtjeva album pagan-folk etikete, no jednostavno djeluje impersonalno, zamagljeno i nedovoljno konkretno.

Duboki muški, narativni ratničko-epski vokal isprepleten sa synthevima, ženskim pripjevavanjem i čišćim riffovima u sporom tempu, nudi ulazak u pjesmu “Zarozhdenie”, koja pravilno i manje-više ukusno kombinira grube growlove, mješovite zborove, etno i šamanska pjevanja, mračne klavijature i folk melodije, te svojim metežastim dizajnom nudi jedan od boljih obrazaca.

“Na Strazhe Novyh Let” kombinira srednji i brzi ritam u folk-pagan-black standardima, “Zov Pustyh Dereven'” je ultra-mračna pjesma s brutalnim bubnjevima i riffovima, ali i ‘zaglađenijim’ dijelovima uz akustike, piano, violinu (Oli Vänskä (Turisas) & Alexey (Sviatogor)) i jasnije vokale. U poliritmičkoj “Vedma“, koja starta naturalnom onomatopejom, možda se i najbolje spajaju metal i folk elementi, a među vokalnim različitostima, u rasponu od tradicijskih zborskih pjevanja, sve do grubih reženja, ističe se bijes Thomasa Väänänena (Thyrfing).

“Gorod Snov” ima najljepšu folk melodiju s gajdama, dinamičnije i razboritije bubnjeve, vokalnu raskošnost i teže riffove, a “Chado indigo” je zanimljiva stvar s podužom uvodnom naracijom, jazzy pianom, koji nakratko unosi opuštenije tonove, koje razbijaju ubrzani thrash/death dijelovi s mješovitim pjevanjima, dječjim naracijom isprepletenom zvukovima flaute i baražnim bubnjem. Najteža, moguće i najdosadnija je “V Ob’jat’jah Kramoly”, s akustikama i riffično/vokalnom blackerskom jednoobraznošću, ujednačenim sporim ritmom i nezainteresiranim, uglavnom osornim žensko-muškim pjevanjima. Slabašna kopija skandinavskih mračnjaka.

Naslovna pak, skoro 14 minuta duga “Yav”, pjesma je puna različitosti, s dosta folk melodija, srditijih vokala, raštrkanijih i različitijih gitara, reskijih bubnjeva, različitošću tempa, prozračnijih fragmentima, no sve u svemu, da je i upola kraća, ne bi ništa važno izgubila. Sve što je ‘ugurala’ u 14, mogla je i u 6-7 minuta. Nema dvojbe, ovo je ambiciozan album koji prikazuje da je bend, više nego ikada, odlučio eksperimentirati svojim zvukom i proširiti stilske granice, koje se protežu dalje od kombinacije radova sa starih i novijih albuma.

No koliko god da se ambiciozno ušlo u ovaj projekt, toliko i nije donio ono što se od njega očekivalo. Je li konceptualno djelo nešto prezahtjevno, nešto što Arkona nije baš u stanju odraditi kako ‘Bog zapovijeda’ ili je jednostavno došlo vrijeme za jedan slabiji album, to je nešto čime ćemo se pozabaviti u narednom razdoblju, a ponajviše nakon izlaska sljedećeg albuma.

Iako, već se sada, s velikom sigurnošću može reći da Arkoni puno bolje ide pisanje zabavnih i lakih pjesama. To je, sudeći po “Yav” albumu, nešto čega bi se trebala držati u bližoj, a možda i u daljoj budućnosti.