Dosanjani san

    2453

    OneRepublic

    Dreaming Out Loud

    Datum izdanja: 10.12.2007.

    Izdavač: Interscope / Aquarius Records

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Say (All I Need)
    2. Mercy
    3. Stop and Stare
    4. Apologize
    5. Goodbye, Apathy
    6. All Fall Down
    7. Tyrant
    8. Prodigal
    9. Won’t Stop
    10. All We Are
    11. Someone to Save You
    12. Come Home
    13. Dreaming Out Loud
    14. Apologize (Timbaland Remix)

    I dok se neki izvođači mnogo žale na internet, drugi ga znaju iskoristiti na najbolji mogući način. Jedan od najboljih primjera za to je bend OneRepublic, za kojeg do prije godinu-dvije nitko nije čuo, a danas imaju već dva hit singla koji ne silaze s ljestvica. Glavni krivac za to je, naravno, MySpace.

    Bend je osnovan prije šest godina kada se Ryan Tedder odlučio udružiti s srednjoškolskim kolegama u piano rock bend. Inače, Tedder je poznati pop producent koji je bio nominiran i za Grammya, a u svoju listu suradnji ima upisana mnoga imena, od Jennifer Lopez i Natashe Bedingfield do nove zvijezdice Leone Lewis i pobjednika ovogodišnjeg Eurosonga Dime Bilana.

    Ne znam kako je Tedder u početku zamislio svoj bend, vjerojatno kao neki američki pandan Coldplaya, ali danas je OneRepublic vrlo daleko od toga, više nalikuje na neki boy bend zalutao u rock, kao neka mješavina ‘N Synca i The Feelinga s vrlo mekanim pjesmicama i popičnom produkcijom.

    Koliko god to ljigavo, predvidljivo i neiskreno zvuči, toliko se mora priznati da je učinio odličan posao (ako zna za druge, kako ne bi uspio i sebi napraviti nešto dobro), pošto njegove pjesme lakoćom osvajaju top-ljestvice.

    Muziku podržava

    Pjesma “Apologize” koja ih je najviše obilježila dosad, a zasigurno će im biti i jedan od najvećih hitova u budućoj karijeri, nalazi se u dvije verzije. Prva redovita je onako softy, taman da odgovara ostaku albuma, dok je Timbalandov remiks mnogo prodorniji i efikasniji čime je još jednom dokazao da mu je danas malo tko ravan, što se produkcije tiče.

    Say (All I Need)” otvara album na vrlo neuobičajan način s elektro podlogom i gospel pjevačima koji mrmljaju slogove, da bi se potom pjesma razvodnila bezličinim vokalom i urnebesnim refrenom u kojem Tedder pjeva “Well, all I need/Is the air I breathe” kao da zrak ne treba nikom drugom osim njemu. Izgleda da ga je ‘američki zrak’ malo spržio.

    Mercy” malo vuče na Bon Jovia (posebno pripjevom), “Stop and Stare” započne akustično, da bi se uskoro pretvorila u sladunjavu power-baladicu, “Goodbye, Apathy” započinje keanovski, nakon čega dolaze karakteristične boybandovske vokalne upadice, “All Fall Down” je starsailorovska… Tako sve do kraja albuma na trenutke podsjećaju na određene bendove u koju ugrade svoju prepoznatljivu jednoličnu interpretaciju.

    OneRepublic je produkt moderne glazbene zbilje započete pametnim iskorištavanjem interneta koji im je donio početni marketing, zatim slaganje šablonskih pjesama gdje su uzeti najkomercijalniji trenuci ’90-ih (u prvom redu boybandovski format + klasičan soft rock), posuđivanje najskupljeg producenta današnjice Timbalanda za hit-singl… Dečki su stvarno radili na sebi i svojoj karijeri od samih početaka i to im se mora priznati, makar je krajnji rezultat loš.

    Gotovo sam uvjeren da će “Dreaming Out Loud” postati jedan od bestsellera u Americi ali i u svijetu, jer će se za njim povampiriti mnogi klinci (u prvom redu curice) kojima je pjesma “Apologize” nenadjebiva. Budimo realni, album je vrlo slab, rekao bih soft rockerski, ali rocka je ovdje u maloj mjeri, makar se OneRepublic legitimira tako.

    Za kraj, ovaj album bi preporučio ljudima koji su obožavali Backstreet Boyse i ‘N Sync, a danas misle da su evoluirali u rockere pa slušaju bendove poput The Calling. Svim ostalima, preporuka je ‘bjež’te čim dalje od ovog’.

    Muziku podržava