Dosadni prof. Satriani

    2928

    Joe Satriani

    Professor Satchafunkilus and the Musterion of Rock

    Datum izdanja: 23.04.2008.

    Izdavač: Epic / Menart

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Musterion
    2. Overdriver
    3. I Just Wanna Rock
    4. Professor Satchafunkilus
    5. Revelation
    6. Come On Baby
    7. Out of the Sunlight
    8. Diddle-Y-A-Doo-Dat
    9. Asik Vaysel
    10. Andalusia

    Euforičan i entuzijastičan zagriz u instrumentalnu sagu utemeljen na prijašnjem iskustvu ipak nije bilo jednostavno objektivno ‘prožvakati’, posebice kada se teško uhvatiti za konkrtene elemente inače tipične kod Joea Satriania, čovjeka koji je prije posljednjeg albuma “Professor Satchafunkilus and the Musterion of Rock” višestruko potvrdio status instrumentalnog rocka.

    Međutim, kao nikad preveliki obožavatelj, a opet dobro upoznat s cjelokupnim opusom, sa sigurnošću tvrdim da je Satrianiu broj 12 relativno nesretan broj ili barem nepovoljan po pitanju materijala.

    Počevši s fragmentom iz samoga naslova, pjesmom “Musterion“, Satriani uvodi jednostavnim melodijama bez pretjeranih distorzija s pomalo mističnim latino-prizvukom koji se višestruko reprizira i, nažalost, potencira mišljenje da se radi o pukom ponavljanju radi popunjavanja glazbenog prostora na ionako pjesmama oskudnom albumu.

    Overdriver” počinje mlakim riffom i na trenutke podsjeća na teme iz Tarantinovih filmova, što dakako, podrazumijeva i koketiranje s pomalo zamornom psihodelijom.

    Muziku podržava

    Ipak, najiritantniji dio uspijeđuje u “I Just Wanna Rock” s distorziranim vokalima i ponavljanjem naslova što će, uz srednjoškolski riff većinu natjerati na sljedeću stvar. Čini se kako je Satriani ovom stvari tek htio pokazati da je i njemu potrebno isfuravanja, pa je odlučio to uvrstiti u album. Ali čemu vokali??

    No, “Professor Satchafunkilus” relativno iskupljuje grijehe tri uvodne pjesme zaraznim, gle čuda – umjerenim funk ritmovima savršenim za ljetne vožnje autoputom. Štoviše, smatram da će uskoro neko live izdanje pokazati čari ove pjesme i Satrianievu razigranost koja uvijek urodi kvalitetnom improvizacijom.

    Come On Baby” balada je koja dokazuje zašto je Satriani jedan od najvećih živućih gitarista i zašto jedna ljubavna pjesma savršeno funkcionira bez vokala. Stara škola s prijašnjih albuma ovdje je najočitija ali i najuspješnija kroz nizanje slojeva gitarskih dionica bez pretjeranog samosikušavanja.

    Diddle-Y-A-Doo-Dat” vjerojatno je tek osrednji nastavak “I Just Wanna Rock” vrijedan upoznavanja, ali ne i preslušavanja zbog iritantnih prijelaza i nedostatka riffova. Na sreću nema vokala!

    Posljednjom “Andalusiom” protagonist ipak mudro postupa stavivši najbolju stvar albuma na sam kraj. Počevši s akustičnom gitarom inspiriranom, očito, Andaluzijom, Joe pokazuje svoju jedinstvenu virtuoznost kroz kompleksne dionice električne gitare koji prethodnu nasljeđuju polovicom stvari obojanu krajnje zaraznim riffovima.

    Unatoč negodovanju nakon višestrukog preslušavanja, moram priznati kako “Professor Satchafunkilus and the Musterion of Rock” nije uopće loš koliko se možda iščitava iz gore navedenog, no smatram kako ovim albumom Satriani nije predstavio nikakve značajne inovacije koje bi eventualno postale dio instrumentalne antologije.

    Ziheraški odrađen posao bez pretjerane strasti naposljetku je urodio osrednjim, ali pristojno i profesionalno odrađenim albumom.

    Nedostatak strasti i previše zajebancije vidni su u filmskim zapisima sa snimanja albuma na bonus DVD-u koji uz same snimke iz studija nudi i odličnu live izvedbu “Surfing with the Alien” (opet ziheraš!), ali i “Ice 9” i “Crushing Day” s duhovitim i detaljnim opisima pjesama i anegdotama vezanih uz njihove nastanke.

    Naposljetku, tu je i osrednje montiran i nezanimljiv kolaž snimki iza pozornice s nastupa u Los Angelesu i San Franciscu.

    Čini se kako je Satriani samim DVD-om dokazao da “Professor Satchafunkilus and the Musterion of Rock” nije njegov pravi odraz, već krivo kanalizirana i krivo manifestirana (kreativna) energija koja zasigurno treba pričekati neko svjetlije i kvalitetnije izdanje u budućnosti. Dotad, svi poklonici instrumentalnog rocka neka se zadovolje njegovim uratcima poput “Surfing with the Alien” ili “Joe Satriani”.

    Muziku podržava