Domaći ugođaj Delte Mississippija

    1628

    Robert Johnson's Backbone

    Yonder Come the Blues

    Datum izdanja: 01.01.1970.

    Izdavač: Spona

    Žanr: Blues

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Last Fair Deal
    2. Yonder Come The Blues
    3. I Just Wanna Make Love To You
    4. Kind Hearted Woman
    5. Tell You A Secret
    6. Lonnie’s Blues
    7. Come In My Kitchen
    8. When You Have A Good Friend
    9. Hesitation Blues
    10. Stop Breakin’ Down
    11. 32-20 Blues
    12. Morning Blues
    13. Ride On!
    14. Crow Jane
    15. Death Has No Merc

    Kada nosite ime i prezime legende Delta bluesa, teško da biste se mogli zamisliti u nekom drugačijem okruženju izuzev onog glazbenog. Robert Lon Johnson odlučio je napustiti rodnu Kaliforniju i sreću potražiti u Hrvatskoj.

    U kofere je spakirao blues, udomaćio se u Zagrebu, osnovao bend Robert Johnson’s Backbone i odao počast svom imenjaku Robertu (Leroyu, čak im i srednje ime započinje istim slovom) Johnsonu.

    Samo ime benda Robert Johnson’s Backbone postaje osobito zanimljivo ako znamo da je Doc ili Lonnie, kako ga zovu (što opet vuče paralele s Lonniem Johnsonom) preko dana kiropraktičar s vlastitom praksom, a uvečer uspješni bluesman. Album “Yonder Come the Blues” posvećen je Robertu Johnsonu, mitskoj figuri bluesa, gitaristu-lutalici koji je – prema legendi – početkom prošloga stoljeća na jednom raskršću u pustopoljinama Mississippija prodao dušu Nečastivom. Zauzvrat je postao virtuoz svoga instrumenta.

    Lonnie svoju dušu nije prodao, već posvetio bluesu i to u potpunosti (nekada davno, u Arkansasu je bio i pokretač blues-festivala). Nakon razvoda odlučio je otići što je dalje moguće i završio u Rijeci gdje je, između ostalih, upoznao i Damira Halilića Hala s kojim je snimio nekoliko albuma (primjerice, Halov prvijenac “Gemini” iz 2001.).

    Muziku podržava

    Na koncu se skrasio u Zagrebu, upoznao glazbenike iz lokalnih blues-bendova, gostovao na njihovim albumima, a 2007. osnovao je vlastiti bend Robert Johnson’s Backbone. Američko-hrvatska kombinacija za svoj je prvijenac odabrala uglavnom pjesmaricu Kralja Delte: od 15 pjesama šest je njegovih, ostatak su obrade tradicionala ili drugih bluesera, te autorske skladbe.

    Robert Johnson utjecao je na velik broj izvođača: prvi koji će navesti njegovu važnost bit će Led Zeppelini, zatim Keith Richards, te Eric Clapton koji je – uz obradu “Crossroads” (odnosno “Cross Road Blues” u izvorniku) – prije šest godina objavio album “Me and Mr. Johnson” u potpunosti posvećen Robertu Johnsonu.

    Johnson je najvjerojatnije bio prilično beznačajna figura (kako to tvrdi Elijah Wald u knjizi “Bijeg iz Delte“) no i takav je dovoljno dobar biti uzorom i inspiracijom velikom broju izvođača što uključuje i njegovog imenjaka Roberta Lona Johnsona.

    Iako su sve pjesme odrađene korektno i virtuozno (lijepo je čuti album za koji ne možete sa sigurnošću reći da je domaći), nemoguće je oteti se dojmu kako je “Yonder Come the Blues” akustična verzija spomenutog Claptonovog albuma, kao da inspiracija nije izvučena iz originalnih snimaka samog Johnsona (koji je, kako znamo, nastupao posve sam), već iz Claptonovog benda koji ima raspisane dionice i za bas, bubanj, klavir, gitare, usnu harmoniku…

    Obrade su uvijek bile sklizak teren, blues kao žanr još više, a “Yonder Come the Blues” vjerojatno puno bolje funkcionira uživo, jer sva prisutna stilska rješenja već su prežvakana barem milijun puta. Dašak svježine i inovativnosti nužno je potreban kako bi se napravio korak naprijed: iskrenosti, najbitnije stavke žanra, im uopće ne manjka.

    Muziku podržava