Domaće jazz veselje

Paralelno s izdavanjem autobiografije Boška Petrovića plasiran je još jedan projekt baziran na ostavštini ovog velikog jazz muzičara.

Riječka jazz pjevačica Lela Kaplowitz mašila se nekih Petrovićevih najpoznatijih kompozicija, napisala riječi na njegove melodije, te pozvala na snimanje neka najeminentnija imena domaćeg jazza, od Matije Dedića i Elvisa Stanića preko seniorske kategorije (Ratko Divjak, Zdenka Kovačiček) pa do golobradih momaka koji su tek u podnožju svojih impresivnih potencijala (Šimun Matišić i Vid Jamnik, obojica vibrafonisti). Našlo se prostora i mjesta za pijanista/orguljaša Joea Kaplowitza (Lelinog muža), bubnjara Krunu Levačića, udaraljkaša Hrvoja Rupčića, i mnoge druge vrsne jazz muzičare.Od devet oduljih brojeva, sve su, s izuzetkom uvodne “With Pain I Was Born“, Petrovićeve kompozicije i sve ih ujedinjuje Lelin glas. Najveći upitnik javlja se odmah na početku s “With Pain I Was Born” gdje Lelinoj vokalnoj interpretaciji ipak nedostaje snage: ako si je na “Green Lobster Dream” pozvala Zdenku Kovačiček, onda si je na “With Pain I Was Born” mogla (zli kritičar bi rekao: morala) pozvati vokalista snažnijeg ili grubljeg glasa (pada mi na pamet Makedonka Kaliopi).

Zato naslovna skladba “Little Boy With A Big Heart“, koja je napisana za Petrovićevog sina Kolju, uspijeva povezati se s Kaplowitzkom koja toj kompoziciji daje nešto majčinskih nota koje dodatno obogaćuju ionako visoku razinu Petrovićeve originalne kompozicije (možda i Lela ima sina?).

Lela Kaplowitz pjevačica je čistog, gotovo svilenog vokala pri čemu njena interpretacija pada na plodno tlo kad je riječ o vedrijim temama (“Be bop Special“, “Davor’s Moon“, “Music For Summer Nights“), dok je u sumornijim stvarima ipak nešto suzdržanija, iako je suradnja s Matijom Dedićem u sporijoj “Sweet Song” još jedan veliki pogodak i uz naslovnu pjesmu najbolja Kaplowitzkina interpretacija.

Zapravo, može se reći da i Petrović i Kaplowitz u svojim radovima imaju zajedničku crtu razigranosti i veselja u svojim senzibilitetima, što ovaj projekt čini opravdanim i utemeljenim. Iako se i dalje preporuča da se Petrovićeve kompozicije čuju u originalnim verzijama, Lela Kaplowitz s ovim je projektom unijela dašak vedrine i pokazala da se, ako želimo i znamo, možemo pametno i s dignitetom ‘igrati’ s našom kulturnom baštinom i dodavati joj nove boje i nova značenja.