Dolores O’Riordan praznih kofera

Nesretni prvi pokušaj ostvarivanja samostalne karijere Dolores O’Riordan, bivše ‘čelnice’ The Cranberriesa, potaknuo ju je na rad na nasljedniku kojim je upala u smolu, vlastitu mrežu odavno spletenu iz koje se potrebno izvući puno većim trudom i radom od mlake promjene izdavača.

“The Journey” je veliko iznenađenje iz kotlovnice dobrog zvuka gđe. O’Riordan-Burton adekvatno svojom pravilnom songovskom strukturom i vedrinom kakvu bismo očekivali kod Alanis Morissette čiji se prizvuk osjeća posebice u argumentima i predrefrenima, no ovaj je prvi singl vjerojatno najveći zaokret od zvuka The Cranberriesa na koji smo navikli i koji je bio čeznutljivo osjetan u prvijencu “Are You Listening“.

Nažalost, ni po čemu nema potencijal jednog od njihovih singlova zbog kojeg bi dobio status klasika, za razliku od uvodne “Switch Off The Moment“, dinamične gitaristički orijentirane dionice kao najave nekog budućeg svježijeg zvuka.

Dolores je nažalost postala predvidljiva kroz staž u The Cranberriesima pa tako lako možemo naslutiti tijek pjesama iz prvih akorda i samoga teksta, što je slučaj s pjesmom “Skeleton” gdje se gradacije i kulminacije jednostavno preslikavaju iz ranijih faza.

Ovaj je postupak ponekad toliko besraman da najmanje prearanžiranje klasika poput “My Imagination” rezultira ‘novom’ pjesmom (“It’s You“). No, jeka irskih socijalno angažiranih legendi u određenim rijetkim trenucima jest ono što spašava dan – “Be Careful” je melankolični biser izvučen iz prašnjavog arsenala prijeko potrebnih aduta, kao i ‘nova’ verzija melankolične ljubavne balade “Apple Of My Eye“.

Nju smo po prvi put imali prilike čuti na prethodniku s manjim udjelom gudačkih instrumenata i udaraljki, ali ovakve sitne preinake udahnule su pjesmi sasvim novi karakter. Čini se kako balade najviše odgovaraju dramatičnim tendencijama (“Lunatic“) jer kroz njih Dolores progovara o svim bojama ljubavi, dok klasični instrumenti predstavljeni u prvom dijelu “No Baggagea” sada bivaju upotpunjeni glasovirom koji personificira ironiju i patnju. Međutim, snagu jednostavnosti glasovira ne mogu nadjačati pokušaji inkorporacije novih elemenata poput bonga i indijanskih šamanskih glasova koji odudaraju od poprilično monotone cjeline.

Završetak novog i vedrijeg ciklusa označava “Tranquilizer“, sugestivna pjesma naslovom i sadržajem: “I just need time/I’m not prepared”. Možda je doista tako, možda Dolores nedostaje vremena.

Ukoliko autorica pod prtljagom podrazumijeva jeku The Cranberriesa i duhove prošlosti, onda doista dolazi bez ičega – praznih kofera.