Dokaz da i drugi album može biti dobar

    1376

    Serenity

    Fallen Sanctuary

    Datum izdanja: 03.08.2008.

    Izdavač: Napalm Records / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. All Lights Reversed
    2. Rust of Coming Ages
    3. Coldness Kills
    4. To Stone She Turned
    5. Fairytales
    6. The Heartblood Symphony
    7. Velatum
    8. Derelict
    9. Sheltered (By The Obscure)
    10. Oceans of Ruby

    Serenity je još jedno relativno nepoznato ime na metal sceni, a dolaze nam iz obližnje Austrije, preciznije iz Wörgla u Tirolu.

    Povijest benda započinje 2001. godine kada se formira prva postava, da bi se uskoro, uz nekoliko promjena, započelo s pisanjem autorskih materijala, te naposljetku i sa svirkama, na kojima su definirali svoj stil, okarakteriziran kao melodični metal s progresivnim utjecajem.

    Bend je imao posebno zapažen nastup u rodnoj Austriji, kada je otvorio koncert legendarnog Dia, a iza njih je i turneja s Kamelot, Morgana Lefay i Threshold. Dakle, i nije baš totalno nepoznat, a da nisu početnici, iznijeli smo u uvodu.

    Uz to, “Fallen Sanctuary” drugi im je studijski album, istina, stigao dosta brzo, odmah nakon lanjskog debija, pohvalnim kritikama obasutog “Words Untold & Dreams Unlived”.

    Muziku podržava

    Kada bismo željeli, ili bolje reći morali ‘strpati’ Serenity, odnosno njihovo najnovije izdanje u neki određeni glazbeni pravac, mogli bismo slobodno proširiti gornji opis i ustvrditi da sviraju symphonic power/progressive metal, u kojoj ipak prevladava power, s manjom dozom progresivnih elemenata i s jako lijepim kompozicijama s puno atmosferičnosti.

    Detaljnije, “Fallen Sanctuary” karakteriziraju orkestralni dijelovi, dopadljive melodije gitara i klavijatura, te snažni gitaristički riffovi koji u prvi plan izbacuju neizbježno spominjanje heavya.

    Da izdanje u potpunosti izbjegne i najmanju jedinicu jednoličnosti, bend se pobrinuo uvođenjem klavira i akustične gitare, koji su zastupljeni u uvodima nekih pjesama, ali i u cijelosti posljednje skladbe, balade “Journey’s End“.

    Naravno, tu je i očekivani utjecaj epike, pa bi na vrh karakternih osobina možda mogli ‘ugurati’ u zadnje vrijeme često spominjanu riječ ‘phantasy’.

    Po meni, dvije najupečatljivije pjesme su “Couldness Kills” i “The Heartblood Symphony” koje spadaju u red klasičnih symphonic power/prog naslova. Uz njih, kao zanimljive izdvojio bih i “Rust of Coming Ages” i “Oceans of Ruby“, u kojima se, uz klasični powerski clean vokal, sramežljivo pojavljuje i growl.

    Iako sam naveo pet naslova, fanovi ove, već poznate kombinacije metal stilova, nesumnjivo će uživati kroz cijelo njegovo trajanje. Vjerojatno jedini problem je taj što su slična izdanja objavljena davno prije, no ipak, kao što sam već rekao, ne dvojim da će poklonici ovakve vrste metala biti oduševljeni.

    Bez obzira što taj pravac ima popriličan broj bendova i jaku konkurenciju, od kojih smo neke istaknuli, Serenity su uspjeli napraviti ponajbolje izdanje u zadnjih godinu – dvije.

    Muziku podržava