Doista sve najbolje

Napokon se u prodaji pojavilo dvostruko izdanje ITD Banda “Sve najbolje” s trideset najvećih hitova koji su obilježili gotovo cjelokupne osamdesete godine prošlog stoljeća, iz pera njihovog autora, ‘spiritusa movensa’, čovjeka iz sjene (s obzirom da se nije pojavljivao s njima na bini) – Miroslava Rusa.

Čudan je taj Miroslav Rus. Danas će većini na prvi spomen njegova imena kroz glavu proći kako je upravo on autor nekih od najvećih trash pjesama koje nikad nisu zaplovile dalje od Hrvatskog Radijskog Festivala, dok je kao solist često bio zastupljen na kompilacijama u društvu izvođača poput Sandija, Jasmina Stavrosa, Vlade Kalembera i sličnih.

No ne dajte da vas sadašnjost zavara, prošlost je ta koja je za ovu kompilaciju bitna: Miroslav Drljača zvan Rus profesor je filozofije i književnosti, svirao u bendu Ad Fines, bio je glazbeni urednik i voditelj na Radiju Velika Gorica, pisao je pjesme za Mišu Kovača, Željka Bebeka, Massima, Tajči, Nove fosile, objavio je i zbirku pjesama “Ne tajim da te volim”, a zaslužan je za nezaboravne laganice i hitoidne budnice ITD Banda koje su odzvanjale prepunim sportskim dvoranama i stadionima.

Priča o ITD Bandu započinje u studenom davne 1982., na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu gdje je grupa održala svoj prvi nastup, no prvi veći uspjeh ostvarili su dvije godine kasnije kada je objavljen debi LP “Dvadeseti vijek” (u produkciji Hrvoja Hegedušića i aranžmane otad vjernog pratitelja Branka Bogunovića – Pifa), zapamćen po pjesmama “Slavenska minijatura“, “Promijeni nešto u sebi” i “Priča sa zapadne strane” (u kojoj su iskoristili “Give Peace A Chance” The Beatlesa), nakon kojeg je uslijedila ploča “Plavi vojnik” (1986.) s obradom Springsteenove “Born In The USA” naslovljene kao “Rođen u Zagrebu“. Velika dvorana Doma sportova bila je rasprodana kao posljedica popularnosti benda čiji je autorski rukopis odudarao od većine tadašnjih grupa.

1988. podarila im je cijelu nisku hitova skinutih s albuma “Skidam te pogledom”: “Majko zemljo“, “Lagano umirem“, “Osvajam Beograd“, “Tekila-šila“, a kao gost na snimanju pojavio se i veliki Albert Lee.

Od 1982. do 1989. grupa je promijenila nevjerojatno mnogo postava i članova: pjevač Branislav Bekić, bubnjar Miroslav Budanko Ajzić, gitarist Damir Lipošek Keks, basist Mladen Graberski Graba, Branko Kezele Jull, klavijaturist Fedor Boić, Dražen Tomljenović, Žarko Fabek Febo, Rastislav Topolsky, Jadranko Mileusnić, Milan Bekić, Nebojša Tepšić, Tihomir Borošak, Damir Šimić, Goran Maretić, Kruno Brezak i Davor Borno samo su neki koji su dali svoj obol jednoj velikoj grupi.

Na njihovom posljednjom albumu “S ove strane ljubavi” (1989.) mikrofona se uhvatio Davor Borna (dotad je pjevao prateće vokale Borisu Novkoviću), a po izlasku ploče grupa je prestala s radom, dok je Rus nastavio komponirati za neke druge izvođače.

Sve snimke na albumu digitalno su remasterirane, zastupljen je cjelokupan opus s prvim pjevačem Branislavom Bekićem, koji je samo za ovu prigodu doputovao iz Švedske kako bi snimio “S ove strane ljubavi” (s obzirom kako je ona jedina zastupljena s albuma na kojem nije pjevao i ako je u Hrvatsku došao samo kako bi ju otpjevao, zaključite sami tko je najbolji pjevač ITD Banda).

Jedina pjesma koja nije iz doba ITD Banda jest “Saloon“, koju su Bekić i Rus snimili za Rusov album “Ima kurvi, nema para”.

No, tu nije kraj priče: Miroslav Rus najavio je moguće ponovno okupljanje grupe, no izbjegao je odgovoriti u kojoj postavi. Živi bili pa vidjeli.

“Rođen u Zagrebu”, “Veza 202“, “Sonja“, “Vojnička“, “Elena“, “Skidam te pogledom“, “Majko zemljo”, “20. vijek“, “Slavenska minijatura“, “Lagano umirem (u tvome sjećanju)” i ostatak izvedbi koje htjeli-ne htjeli morate znati, doista su sve najbolje od Miroslava Rusa i ITD Banda, prekrasan podsjetnik na jedno prošlo, glazbeno kvalitetnije i raznovrsnije vrijeme.