Dobrodošao povratak u dane kad je hard rock bio ‘In’

Taman kad čovjek pomisli da je hard rock kod nas izumro, da su zadnji neki ‘novi klinci’ zaluđeni Deep Purpleom, Led Zeppelinom ili Queenom već odavno prestali lupati bubnjeve i derati gitare kao njihovi idoli. I pogotovo sad kad je rock postao šminka, i kad svaki član rock benda izgleda kao maneken, kad svi gledaju da u svoj rock zvuk ubace nešto popa ne bili se uvukli na top ljestvice i krenuli u borbu za prvo mjesto s instant zvijezdama, pojavila se sjeta za dobrim starim rockom. Pojavila se Cota G4.

Bend za kojeg do nedavno nitko nije znao da i postoji, vraća na hrvatsku scenu hard rock zvuk. Zvuk, za kojeg su svi mislili da je nestao sa dinosaurusima rocka, kojeg su bezuspješno pokušavali vratiti u trendu mnogi bendovi na ovim prostorima. Istina nekima je pošlo za rukom sa pokojom pjesmom, ali nitko nije ostavio dubljeg traga, i brzo su zaboravljeni. Ne, Cota G4 nisu novi revolucionari na sceni, ali svakako su jedno veliko osvježenje, kojem se nitko nije uopće nadao uslijed navale novih ‘modern rock’ bendova.

Beskompromisno rockanje iz stare škole rocka, dobro izbalansirane pjesme, malo bosanskog melosa ala Divlje jagode, i puno pozitivne energije glavni su aduti prvijenca Cote G4. Ok, tekstovi kao niti kod većine sličnih bendova nisu za rezat žile, već tipični rockerski – buntovni, izravni, uz naravno nekoliko ‘jebačina’ i uličnog slenga.

A nisu se niti prepustili nepotrebnim višeminutnim solažama na bubnjevima ili ne daj Bože gitarama u stilu heavymetalaca, već su dobro ‘umontirali’ Hammond, gitaru, bas i bubanj s odličnim vokalnim sposobnostima Marka Osmanovića – glas kojeg nećete tako brzo zaboraviti kad ga čujete, pogotovo kad čujete “Gle me na šta ličim“.

Iako se u press materijalu koji prati njihov istoimeni prvijenac pojavljuju Deep Purple i Led Zeppelin kao oni koji su imali najveći utjecaj na ovaj bend, što se istina i primjeti, prvi bendovi koji vam padnu na pamet pri slušanju albuma su Kojoti (“Putovanje vlakom“), Bijelo dugme (“Tamo negdje, iza krovova kuća…“), Majke “Sramota” ili Divlje jagode (“Baci mi kunu!“).

Dvije balade – “Tamo negdje, iza krovova kuća…” i “Prepusti se…“, i osam rockerskih stvari zadovoljit će svakog tko želi jednostavnu dozu adrenalinskog rocka, u kojoj ne treba tražiti neku poruku ili smisao. Ova petorka vratila se rocku kakvog svi poznajemo, ne tražeći u nekim novim podvrstama i smjerovima svoj put do slave. I pogodili su.