Dobro poznate boje s TV-a

Mislim da već i vrapci na grani znaju da je Detour jedan od službenih nasljednika raspadnutog Yammata, benda koji je postavio nove pop standarde s albumom “Plan B“. Nakon tri godine skladanja, Detour se vratio s novim izdanjem pod imenom “TV” koji bi trebao biti jednako uspješan kao i prvijenac “Detour“.

Na “TV-u” bend se nije pretjerano odmaknuo od svog tradicionalnog elektro-akustičnog pop zvuka pa se nakon prvog preslušavanja ne doživljava efekt neskrivenog oduševljenja jer su pjesme nijansu slabije i proračunatije nego na prvijencu, kao da su išli previše na sigurno uvjereni da će ponovno biti dovoljno… Ali nije.

Naelektrizirane melodije odlično su uklopljene u nekoliko pjesama od kojih su neke već i postavljene kao singlovi, a neke će tek (vjerojatno) biti, dok se u većini pjesama ipak osjeća manjak groovea koji bi oživio pojedine dijelove albuma.

Album je zamišljen kao jedna cjelina sačinjena od tri boje koje miješanjem daju boju prilikom gledanja televizije. To su crvena, plava i zelena. Svaki dio sadrži po četiri pjesme (12 ukupno), a crveno označava energetski nabijene, zeleno opuštajuće, a plavo sjetno-elegične skladbe. Kada pogledamo ovako na papiru, ideja je odlična, ali ipak na albumu nedostaje živosti i dinamike pa izdanje u nekim svojim dijelovima često upada u monotoniju.

I dalje je jedan od glavnih aduta Detoura sanjiv i melankolični vokal Maje Posavec koji se većinom idealno stapa sa sjetnim i snenim glazbenim podlogama. U tom pogledu, mali problem nastaje kada melodija postaje jednolična jer tada dobivamo i uravnoteženu vokalnu interpretaciju (najbolji primjer “Zmaj“) što, po atmosferi pjesme, brzo odlazi u dosadu. Ipak, u većini slučajeva je sve podosta uspješno ugođeno pa stari fanovi zasigurno neće ostati previše razočarani.

Prošlogodišnja “Kroz tebe se vidi” najhitoidnija je pjesma s “TV-a” i zasigurno će najviše ostati upamćena s ovog albuma. Svejedno, postoji još niz pjesama koje bi prije ili kasnije mogle postati singlovi, ali čisto sumnjam da će neka od njih dosegnuti status “Kroz tebe se vidi”.

Već uvodna “Od vrha do dna” razigranim instrumentarijem obećava mnogo, budući da je on vrlo plesan i dinamičan, ali se malo razočaranje doživljava prilikom refrena koji je otpjevan gotovo u istom tonalitetu kao i ostatak pjesme, a niti melodijski se ne osjeća neka razlika.

“Gledano sa strane” zvuči kao elektro-kabaretski šlager, na “Space3p” se lagano osjeća Jinxovska produkcija, “Prijatelj” ima dozu radiofoničnosti zbog čega je i izabran kao singl, “Odluka” pokazuje Maju u pravom svjetlu, pjesma “Lisica” bi trebala biti jedan od sljedećih singlova, dok bih još istaknuo “Čudan zvuk” kao najbolju kombinaciju muško-ženskih glasova ugođenih vrlo dramatičnom, gotovo horor, glazbom.

U proteklih godinu, dvije, tri, na scenu je izbačeno mnogo odličnih pop albuma što nam daje nadu u bolju budućnost. Jedan od glavnih faktora po tom pogledu su svakako i Detour, iako ovim albumom nisu ponudili nešto toliko značajno i veliko kao što se moglo očekivati zbog prijašnjih izdanja.

Aranžmanski, album je vrlo bogat, ali se time u nekim pjesmama dodatno zakomplicirala glazbena kulisa pa su same melodije ponajviše trpjele. Elektronika i orkestracije na osnovi akustičnih tonova čine vrlo interesantnu i modernu kombinaciju pa ne sumnjam da će još mnogi singlovi podići reputaciju ovog albuma, što je odlično za našu scenu, te se nadam poticaj za pojavu još niz bendova koji će zaoštriti konkurenciju.

Ako uzmemo u obzir Yammatov album “Plan B” (zbog toga što je Nenad Borgudan bio glavni autor) i dva Detour albuma (“Detour” i “TV”), osjeća se lagani pad, ali je Detour i dalje jedan od najboljih i najzanimljivijih pop bendova danas.