Dobro nam došel, reizdanje

    3179

    Arsen Dedić

    Dedić Golob (reizdanje)

    Datum izdanja: 10.04.2009.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Šansone

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Sve što traje
    2. Nedjelja
    3. Uspavanka
    4. Davne kiše
    5. Čekaj me
    6. Povečerje
    7. Stari vrtuljak
    8. Nema konja
    9. Vjenčanja neće biti
    10. Neke stare žene

    U zadnje je vrijeme vrlo moderno i in spominjati Arsena Dedića u svakom kontekstu. Sam njegov spomen znači da je onaj koji ga je izrekao sigurno nije nekakav ljubitelj cajki nego fin, školovan, pravovjeran čovjek koji zna što je dobro, naročito ako je riječ o glazbenoj umjetnosti.

    A prije samo 10 do 20 godina s Arsenom se događalo nešto drugo, čovjeka se marginaliziralo, vrijeđalo i cenzuriralo (antologijska je priča s nazivom njegovog albuma “Ministarstvo straha” koje je nakon intervencije ćudorednika preimenovano u “Ministarstvo”). Mali čovjek bi rekao, u devedesetima Arsen je gubio na mostu, dok u novom mileniju dobiva na ćupriji.

    Dedić Golob” je album snimljen 1977. i dalji argument u prilog tezi da u novom mileniju Arsen dobiva na ćupriji. A i nije mi žao što je tako, naprotiv.

    Riječ je o vrhunskom umjetničkom ostvarenju koje blista u svakom pogledu, za koje se ne može reći je li snimljeno 1977., 1811., ili pak 1789. i koje se može bez ikakvih lokalpatriotskih kompleksa staviti na istu policu gdje stoji “Blonde On Blonde” Boba Dylana, “Songs of Leonard Cohen” Leonarda Cohena, ili “Pet Sounds” The Beach Boysa, iz jednostavnog razloga što ne postoji niti jedan aspekt po kojem bi “Dedić Golob” bio inferioran gore navedenim ostvarenjima. I “Dedić Golob” ima bolji omot nego “Pet Sounds”.

    Muziku podržava

    Ovaj album je plod suradnje s pjesnikom i šansonijerom (to je ono što se danas zove singer songwriter) Zvonimirom Golobom (autorom svih deset pjesama uz malu pomoć Pere Gotovca i K. Simonova), uz asistenciju Revijskog orkestra Radiotelevizije Zagreb pod ravnanjem Zlatka Černjula (tako se to nekad zvalo) i pijanista Radana Bosnera, koji potpisuje aranžmane i služi kao ton majstor.

    Drugim riječima, Dediću je prepuštena uloga vokalista, koju je odradio perfektno, u pravoj maniri Scotta Walkera sa prva četiri njegova albuma dok neopjevani junaci ovog albuma ponovnim izdanjem dobivaju svoj itekako zasluženi dio slave.

    Autor stihova i pjesama na ovom albumu Zvonimir Golob je najpoznatiji kao pjesnik i prevoditelj, međutim, nakon ovog remasteriranog ponovnog izdanja očekujemo da će se to promijeniti. Naime, Golob je jedan od osnivača Studija 64, za koje ću uvijek reći da je bolji nego Studio 54, te Zagrebačke škole šansone.

    Lirički gledano, riječ je o poetskim komadima koji pričaju svoju priču, ali odlično funkcioniraju i kao cjelina. Klimaks je doživljen u pretposljednjoj gorkoj “Vjenčanja neće biti” koja iako izbjegava riječi kao što su pakao, kraj, raj i (samo)ubojstvo, donosi ogromne količine tragike na tragu Nicka Cavea.

    Sve što traje” sa svojom snagom zauzima časno drugo mjesto, no shvatite to vrlo uvjetno, jer ovaj album nema slab(ij)e točke. Pohvale idu i za posvetu neugodnom dokoličarenju “Nedjelja“, a i “Uspavanka“, unatoč relativno jednostavnoj melodiji i dječjem glasu (koji je pokopan u miksu) posjeduje određenu dozu zlokobnosti. “Davne kiše” donose kompleksan, tmurni i dramatični pijanistički uvod. Aranžmani i orkestracija su vrlo razrađeni, ukusni, bez fušanja i jeftinih rješenja.

    Ovaj je album zaslužio još kakvo deluxe izdanje, na kojem bi se okupile arhivske snimke, fotografije i komentari sudionika, no treba pozdraviti odluku čovjeka koji je odlučio da se ova stvar ponovo uopće objavi nakon samo 32 godine čekanja. Bolje ikad nego nikad.

    Muziku podržava