Dobro čuvana tajna

Jedna od najbolje čuvanih britanskih tajni koja još nije prokljuvila na velika vrata je The Duke Spirit, bend koji je podigao prašinu svojim prvijencem 2005. godine, a nedavno je izdao svoje treće ostvarenje imena “Bruiser“.

Njih bismo svakako mogli svrstati u one malo nesretnije bendove jer svojom glazbom zasigurno zaslužuju mnogo više, posebno ako se uzmu u obzir bendovi poput Kaiser Chiefs koji iz albuma u album sve više i više tonu, a još uvijek se mnogo priča o njima.Priča o The Duke Spirit započela je 2003. godine, a izlaskom “Cuts Across the Land” činilo se da ćemo dobiti novi jaki rock bend s Otoka. Kako je vrijeme odmicalo, bend nije uspio kapitalizirati dobre pjesme i albume, pa je tako malo pao u sjenu čime je treći album “Bruiser” ostao gotovo neprimijećen. Šteta, jer se radi o sasvim solidnom materijalu.Na zvuk The Duke Spirita najviše bi se mogli navući ljubitelji vampirske sage “Twilight” jer “Bruiser” ima mnogo horor i gothic elemenata na bazi indie rocka, te velikog utjecaja bendova poput Muse, Placebo ili čak Howling Bells i Sons and Daughters. Time su dobili na vrlo dramatičnoj atmosferi koja ne zvuči kao izlizani pop koji prevladava na top-ljestvicama, čime bi mogli spojiti kreativni i komercijalni dio svoje glazbe.

Nekoliko pjesama oduševljava na prvu, poput vrlo zarazne “Don’t Wait” ili napumpane power-balade “Northbound“. Da imaju jak marketing iza sebe, siguran sam da bi se ovakvo nešto moglo bezbrižno prodati i postati jedan od najboljih bestsellera sezone, ali je postalo očito da nemaju i da su u velikim problemima zbog toga. Zato se album u ciljanim državama prodaje u različito vrijeme (release dateovi razlikuju se i po nekoliko mjeseci) što će dodatno smanjiti tiražu budući da će pirati napraviti svoje.

Još prije desetak godina na scenu su stupili bendovi poput Black Rebel Motorcycle Cluba i The Killsa koji su na sličan način kao i The Duke Spirit očarali rock svijet, ali očito je da “Bruiser” i njihovi stvaratelji nisu toliko jaki da pomute pamet slušateljima na duže vrijeme. Ako nisu uspjeli to s prvijencem, teško će to napraviti danas.

Bilo kako bilo, “Bruiser” uopće nije loš album. Ponegdje zagrebe duboko u garažni rock, dok već u drugom gotovo pop melodija izdiže pjesmu u radiofoničan singl i kroz takvo balansiranje uspijeva prošarati niz zanimljivih pjesama na tragu svojih najvećih uzora ranije spomenutih u tekstu.

Hoćemo li ikad vidjeti The Duke Spirit kao jedan od najznačajnijih bendova današnjice, ostaje nam vidjeti, ali sam siguran da im se za to moraju poklopiti mnoge stvari među kojima trebaju pronaći pravog menadžera koji će znati prodati proizvod koji ima pred sobom. Britanija ih sigurno ima, za što je dokaz more polovičnih bendova za koje žalim da smo ikad čuli, pa ako ‘ukradu’ jednog takvog, The Duke Spirit bi mogli imati svijetlu budućnost. U suprotnome, novi album benda mogli bismo dočekati oko Nove godine 2015., a tada će vjerojatno već biti prekasno…