Dobra Karma za vrhunski album

Na prvi spomen ‘obrade’, ‘remakea’ i sličnih eufemizama za (u zadnje vrijeme popularno) kasapljenje klasika rock glazbe, teško je bilo ne pomisliti da će se i u ovom slučaju raditi o pokušaju mlaćenja love preko noći, a na račun stare slave. I to još tuđe.

Pa ipak, u ovom slučaju ništa od gore spomenutog se nije dogodilo (ok, osim ‘mlaćenja’ love, ali u ovom slučaju to je dobra stvar, s obzirom da se radi o albumu čiji prihodi idu u humanitarne svrhe), štoviše većina pjesama na albumu je s novim izvedbama doživjela novu mladost.

Album je začet kao dio napora da se napravi nešto pozitivno i pomogne narodu Darfura. Za one koji ne znaju, Darfur je regija u Sudanu u kojoj je u zadnje četiri godine tijekom sukoba poginulo između 200 i 400 tisuća stanovnika, a 2,5 milijuna je postalo izbjeglicama i sve u svemu cijela je situacija proglašena najgorom humanitarnom katastrofom.

I mislim da nema osobe u povijesti šoubiznisa koja bi dala samoga sebe u cijeloj priči više od Johna Lennona, zanemarimo li činjenicu da je dotični zadnja dva desetljeća mrtav. Ovako njegove pjesme govore umjesto njega i zahvaljujući Yoko Ono, koja je tijekom 2002. dala pravo na njegov kompletan samostalni opus Amnesty Internationalu, pred sobom imamo izuzetno kvalitetan album. Ili bolje reći albume. I singlove.

Naime, lista pjesama na američkom izdanju je drugačija od pjesama na britanskom izdanju, a povrh svega neke pjesme je moguće kupiti samo kao singlove na iTunes trgovini gdje ih se tako tretira.

Nažalost, dok se svemoćni Apple ne smiluje i ne omogući nam pristup iTunes on-line trgovini iz Hrvatske, jedini način nabavka tih pjesama je putem peer2peer programa (Bearshare, Limewire), ali legalnost tog postupka je upitna.

Što reći o albumu? John Lennon je iza sebe ostavio opus s kojim bi teško bilo zaribati i osrednjem garažnom bendu, kojem je koncertna publika bliža rodbina i prijatelji. Iako izvedbe variraju od nadahnutih do osrednje otužnih, niti jedna nije ispod razine kakvu zaslužuje kako autor pjesama tako i cijela akcija.

I dok su izvedbe U2 (“Instant Karma“) i R.E.M.-a (“#9 Dream“) nadahnute obrade pravih ljubitelja, što reći za Green Day koji je svojom obradom klasika (“Working Class Hero“) pravi dragulj i definitivni vrhunac albuma.

Surfer, kantautor i pjesnik Jack Johnson s jedne i mlada bijesna punkerica Avril Lavagne s druge obradili su svaki na svoj način bezvremensku odu mira “Imagine” dok su Los Lonely Boysi pjesmom “Whatever Gets You Through the Night” dodali dah countrya i doprinijeli različitosti ovog albuma.

Među boljim izvedbama na albumu je i Dylanova (Jakob Dylan) “Gimme Some Truth” i Regina Spektor s obradom ‘posthumne’ “Real Love” koja, ruku na srce, zvuči bolje i kvalitetnije nego original. Kvalitetom ih prate The Flaming Lips s “(Just Like) Starting Over” te Youssou N’Dour pjesmom “Jealous Again“.

Da ne bi sve bilo divno i sjajno pobrinuli su se Lenny Kravitz svojim pomalo izgubljenom obradom “Cold Turkey” te The Black Eyes Peas s “Power to the People“.

Među umjetnicima koji nisu završili na albumu (ali kao što je gore spomenuto, dostupni su na iTunesima) preporuku za slušanje zaslužuju A-HA s “#9 Dream”, Tokio Hotel – “Instant Karma” te Duran Duran “Instant Karma” (inače Duran Duran je također moguće naći na britanskoj verziji albuma).