The Leading Guy
Memorandum
Datum izdanja: 01.01.1970.
Izdavač: Lady Lovely / Menart
Žanr: Folk-Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Tko je taj The Leading Guy?” bilo mi je pitanje kad sam vidio program koncerta 2Cellos na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu.
“Vjerojatno najavljivač, meštar ceremonije” bio je odgovor s kojim sam utješio znatiželju. Na scenu je izašao simpatični bradonja ljepljivog glasa, sugestivnog falseta, pristojne kosice, s gitarom, i otpjevao naramak uhu ugodnih, interesantnih pjesama i u mom blokiću zaradio palac gore. Uostalom, zainteresirao je mnogobrojnu publiku, a to predizvođaču nikad nije lako, no The Leading Guy je uspio u tome.
Neke velike filozofije kod Zampierija nema, s akustičnom gitarom, uz povremeno uključivanje udaraljki i klavijatura pjeva o svojim emocionalno osjetljivim mjestima, o odlascima, iznevjerenim prijateljstvima, propalim ljubavima (zar je to potrebno spominjati?), a malo ga je svojim lokalnim legendama inspirirao i Trst, grad nepravedno poznat samo po shoppingu i Ponte Rossu. Zamipierija privlače Bob Dylan i Lou Reed kao pjesnici grada, a nježne uši recenzenta će registrirati i Cata Stevensa kao značajan utjecaj.
“While The Dogs Are Barking” bi mogao približiti Zampierija onima koji ne slušaju kantautore, a ‘hardcore’ ljubitelji indie-folka bi mu mogli zamjeriti pretjerano pjevnu melodiju, no meni baš lijepo sjeda u uho. Strofa “I’ve seen so many churches, But I can’t believe in god, but when I found my spirits, my friends just drank them all” je jedna od boljih i duhovitijih koje sam čuo u zadnje vrijeme, a “On My Grandmother’s Grave” jedna je od tužnijih pjesama, unatoč vedrijoj melodiji. U bolje pjesme se nameće i “To See As The Good Sees“, koju Zampieri priča u veličanstveno tužnom pročišćujućem ugođaju.
Zampierieve pjesme su dobar prijatelj u samoći i tišini, “Memorandum” se rado sluša, a s ovim pjesmama idući put može doći u Zagreb i bez 2Cellos.