Dobar špageti singer-songwriter

    1876

    The Leading Guy

    Memorandum

    Datum izdanja: 01.01.1970.

    Izdavač: Lady Lovely / Menart

    Žanr: Folk-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Oh Sister
    2. Behind The Yellow Field
    3. Jordi Ribas
    4. While the Dogs Are Barking
    5. Mr Wolff
    6. The Peach
    7. Memorandum
    8. On My Grandmother’s Grave
    9. To See As the Good Sees
    10. The River
    11. Click Clock
    12. Oh Father

    “Tko je taj The Leading Guy?” bilo mi je pitanje kad sam vidio program koncerta 2Cellos na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu.

    “Vjerojatno najavljivač, meštar ceremonije” bio je odgovor s kojim sam utješio znatiželju. Na scenu je izašao simpatični bradonja ljepljivog glasa, sugestivnog falseta, pristojne kosice, s gitarom, i otpjevao naramak uhu ugodnih, interesantnih pjesama i u mom blokiću zaradio palac gore. Uostalom, zainteresirao je mnogobrojnu publiku, a to predizvođaču nikad nije lako, no The Leading Guy je uspio u tome.Iako je po geografskom porijeklu Talijan (Italija, kao i SAD također ima dugu, lijepu i bogatu povijest kantautora/trubadura, možda čak i dulju), album “Memorandum” duguje mnogo američkoj kantautorskoj tradiciji.“Memorandumovom” autoru je pravo ime Simone Zampieri – čovjek se već neko vrijeme muva po sceni, a “Memorandum” mu je prvi kantautorski projekt, izdan 2015., no vrijedilo mu je, čak i sa zakašnjenjem posvetiti pažnju.

    Neke velike filozofije kod Zampierija nema, s akustičnom gitarom, uz povremeno uključivanje udaraljki i klavijatura pjeva o svojim emocionalno osjetljivim mjestima, o odlascima, iznevjerenim prijateljstvima, propalim ljubavima (zar je to potrebno spominjati?), a malo ga je svojim lokalnim legendama inspirirao i Trst, grad nepravedno poznat samo po shoppingu i Ponte Rossu. Zamipierija privlače Bob Dylan i Lou Reed kao pjesnici grada, a nježne uši recenzenta će registrirati i Cata Stevensa kao značajan utjecaj.

    Muziku podržava

    While The Dogs Are Barking” bi mogao približiti Zampierija onima koji ne slušaju kantautore, a ‘hardcore’ ljubitelji indie-folka bi mu mogli zamjeriti pretjerano pjevnu melodiju, no meni baš lijepo sjeda u uho. Strofa “I’ve seen so many churches, But I can’t believe in god, but when I found my spirits, my friends just drank them all” je jedna od boljih i duhovitijih koje sam čuo u zadnje vrijeme, a “On My Grandmother’s Grave” jedna je od tužnijih pjesama, unatoč vedrijoj melodiji. U bolje pjesme se nameće i “To See As The Good Sees“, koju Zampieri priča u veličanstveno tužnom pročišćujućem ugođaju.

    Zampierieve pjesme su dobar prijatelj u samoći i tišini, “Memorandum” se rado sluša, a s ovim pjesmama idući put može doći u Zagreb i bez 2Cellos.

    Muziku podržava