Dobar pas ne laje glasno

    1098

    douBt

    Never Pet a Burning Dog

    Datum izdanja: 16.03.2010.

    Izdavač: MoonJune Records

    Žanr: Progressive Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Corale Di San Luca
    2. Laughter
    3. Over Birkerot
    4. Sea
    5. Passing Cloud
    6. Cosmic Surgery
    7. Aeon
    8. Beppe’s Shelter

    ‘Never pet a burning dog’ možda zvuči kao kineska poslovica u rangu ‘pas koji laje nije dovoljno kuhan’, no zapravo je citat iz jedne televizijske serije na temu prioriteta u ratom poharanom Iraku.

    Ujedno je i naslov debitantskog albuma na kojem su se prvi put susrela dva poznata glazbenika: pijanist Alex Maguire i gitarist Michael Delville.

    Uz njih su i bubnjar Tony Bianco, te legenda progressive scene, osobito one canterburyske, Richard Sinclair (vjerojatno najpoznatiji po angažmanu u grupama Camel i Caravan). Njegovo ime vjerojatno će privući velik broj slušatelja, ali treba biti iskren pa reći kako douBt mogu i bez njega.

    Odmah treba reći kako je ovo album koji nije jednostavno preslušati, pametnije je umjesto jednog slušanja rascjepkati ga na manje dijelove. Prepun je eksperimentiranja i improvizacija, teško je držati koncentraciju, no na koncu se pokaže kako je tih pedesetak minuta iznimno zahvalan materijal.

    Muziku podržava

    Never Pet a Burning Dog” jedan je od onih albuma koji će vam se ili svidjeti ili ne, nema sredine. Nije sve za svakoga, no jedno je u čemu će se suprotstavljene strane morati složiti: tehnička potkovanost i virtuoznost glazbenika, kao i njihovo genijalno oblikovanje pjesama, za svaku je pohvalu. Teško je i pretpostaviti kamo vas vodi koja glazbena tema, skokovi su nagli, no nipošto nelogični ili nasilni.

    Kada čujete bjesomučnog Bianca za bubnjevima, počet ćete se znojiti umjesto njega pitajući se koliko je moguće odsvirati beatova po sekundi. Sam bog zna što ga je gonilo ta dva dana koliko je trebalo da se album snimi. Dok se Bianco odmara, Maguire svojim Fender Rhodesom stvara svojevrsnu psihodeličnu bossa nova zavjesu omogućujući tako slušatelju da se odmori i pripremi na novu epizodu bučnog Bianca. I opet iznova.

    Čitav album snimljen je uživo u studiju i naprosto je genijalno što su uspjeli stvoriti pjesme za koje osjećate da bi se ‘urušile’ ako biste izostavili bilo koji instrument. Sve je ondje gdje i treba biti, pravi ton u pravo vrijeme.

    Promo letak definirao ih je kao ‘kariku koja nedostaje između jazz skladatelja Sun Ra, kvarteta Masada Johna Zorna, Terja Rypdala, Sonic Youth i Ennia Morriconea.’ Pa tko voli, nek’ izvoli.

    Muziku podržava