Do statusa superheroja dug je put

    1792

    Edguy

    Superheroes

    Datum izdanja: 05.09.2005.

    Izdavač: Nuclear Blast / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Superheroes
    2. Spooks In The Attic
    3. Blessing In Disguise
    4. Judas At The Opera
    5. The Spirit
    6. Superheroes (Epic Version)

    Bez obzira što Edguy u zadnje vrijeme prodaje jako puno CD-a, i što je na mnogim mjestima promoviran u vodeći njemački metal bend, ja sam mišljenja da im trenutačna kvaliteta ne prati razinu komercijalnog uspjeh. Istina, to nikad niti nije bilo pravilo, obzirom da čelne pozicije kojekakvih ljestvica gotovo uglavnom drže instant zvijezde.

    Da pojednostavim ovo svoje mišljenje, reći ću da je “Theater Of Salvation”, objavljen 1999. godine, bio posljednji pravi, veliki album Edguyja. Nakon toga su s “Mandrake” tapkali u mjestu, da bi s “Hellfire Club” najavili mogućnost odstupanja od Helloween-Gamma Ray forme koja ih je proslavila, a to se potvrdilo na ovom EP-u.

    Kratko rečeno, “Superheroes” je u svojem najvećem dijelu kombinacija komercijalnog hard rocka osamdesetih, popa i tek tu i tamo power metala, i čisto sumnjam da je ova varijanta oduševila prave ljubitelje ovog benda. Pogotovo one koji ih prate od najranijeg razdoblja. Prije da će na plodno tlo naići kod nedoraslih tinejdžera koji svoje glazbene afinitete još uvijek stavljaju na kušnju.

    Muziku podržava

    Dokaz ovoj tezi leži već u prvoj pjesmi, naslovnoj “Superheroes”, koju obilježavaju pop klavijature i James Bondovske gitare, dobri orkestralni aranžmani, te ono najvažnije, nedovoljna agresivnost, što je uostalom karakteristika većine pjesama. Tek nešto bolja je “Spooks In The Attic“, koja na mahove podsjeća na Lynnot/Mooreovu “Out In The Fields”, a najjača pjesma je balada “Blessing In Disguise“, začinjena finom heavy solažom.

    Najpowerskija stvar je “Judas At The Opera“, koju je s Tobyjem otpjevao nekadašnji frontman Helloweena Michael Kiske, i koja uz navedeno, ima dodirnih točaka s Queenom. Magnumova pjesma “The Spirit” solidno je obrađena, ali ništa više od toga. EP zatvara nezanimljiva akustično – baladna verzija pjesme “Superheroes”.

    Iako ovaj minić ima dobrih elemenata, nekako mi djeluje premekano, čini mi se čak više orijentiran prema Top ljestvicama, nego pravim power heavy fanovima. Ako mu je to bio cilj, u tome se i uspjelo, obzirom da je odmah ušao na 10. mjesto njemačke ljestvice najprodavanijih albuma, što za jedan metal bend nije nimalo loš rezultat.

    Evidentno je eto, da je ovaj materijal našao puno obožavatelja. Onima pak koji to nisu, ostaje tek nada da novi album “Rocket Ride”, najavljen za siječanj iduće godine, neće biti nalik ovome. Mada mi se čini, bar sudeći po onome što mi je rekao njihov gitarista Jens, da su šanse za to dosta male.

    Muziku podržava