Dnevnik južnjačke super-grupe

    1805

    Down

    Diary Of A Mad Band

    Datum izdanja: 04.10.2010.

    Izdavač: Roadrunner Records

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Losing All
    2. Lifer
    3. Lysergic Funeral Procession
    4. Rehab
    5. Temptation’s Wings
    6. Ghosts Along the Mississippi
    7. Learn From This Mistake
    8. Hail the Leaf
    9. New Orleans is a Dying Whore
    10. Lies, I Don’t Know What They Say But…
    11. Underneath Everything
    12. The Seed
    13. Eyes of the South
    14. Jail
    15. Stone the Crow
    16. Bury Me in Smoke
    1. Lysergic Funeral Procession
    2. Lifer
    3. Losing All
    4. Rehab
    5. New Orleans is a Dying Whore
    6. Ghosts Along the Mississippi
    7. Learn From This Mistake
    8. Underneath Everything
    9. Temptation’s Wings
    10. There’s Something on My Side
    11. Hail the Leaf
    12. Lies
    13. The Seed
    14. Eyes of the South
    15. Jail
    16. Stone the Crow
    17. Bury Me in Smoke

    “Nešto što su zvali samo mali side-projekt, a postoji već dva desetljeća… Bez promocije, bez albuma, bez izdavača… Samo usmenom predajom, krenuli su u Europu i pokorili je…”.

    To su riječi koje recitira Phil Anselmo predstavljajući novo CD/DVD izdanje južnjačkog rock-metal benda Down.

    Diary of a Mad Band” je koncept u kojem su zbilja u nekakvo gluho nedefinirano doba benda krenuli na turneju po Europi. Britanija, Skandinavija, Pariz i nekoliko njemačkih gradova ugostili su rock veterane koji su iza sebe redovito ostavljali samo dim cigareta, miris pive i zadovoljne fanove. Nikad svoje radove nisu previše ušminkavali, pa je i ovdje riječ o sirov(ij)oj produkciji, na rubu bootlega i pravog izdanja, pa čak i snimljenog u 4:3 formatu kako bi ‘dobili onaj poznati dojam ’70-ih. godina’.

    Dio svega ovoga su naizgled slične stvari na CD-u i DVD-u, ali budući da su i oni uporno naglašavali, treba i ovdje spomenuti – na CD-u je snimka jednog kompletnog koncerta, a na DVD-u izmiksane scene s turneje i svake pjesme s različitih nastupa, od kojih se posebno ističe samo završni “Bury Me In Smoke” kojeg su odradili na Download festivalu.

    Muziku podržava

    Tamo su bili najavljeni samo kao “special guests” pa su svoje mjesto dobili negdje u rano popodne i, za taj dio dana, izazvali vjerojatno najveću ludnicu. Anselmo, takav kakav je, čak je i prekidao pjesmu tražeći od publike (prijetnjama da će ih izmlatit’ k’o pse) više angažmana.

    Osim toga, baš je Anselmo, pored simpatičnih Jimmya Bowera, Kirka Windsteina, Peppera Keenana i Rexa Browna, obilježio većinu ‘dokumentarca’ koji prekida tijek koncerta. Čovjek non-stop nekog Boga filozofira, leži na kauču vidno napljugan i sporim izgovorom propovijeda o jedinstvu unutar benda i s fanovima, pa se svako malo nekome unosi u facu s ljutim izrazom lica dok nešto teatralno objašnjava… Baš se čini da je s njim provesti cijelu turneju naporno za poludit’, ali strogo lice vođe možda i dalje krije nešto iz onih lijepih Pantera vremena.

    Nešto kao nakon “There’s Something on My Side” kad potrga stalak za mikrofon, baci ga nekud i traži novi, pa urla u mikrofon “Dajte mi taj stalak za mikrofon ili ću nekog nabiti u glavu!”, u trenu dok novi već stoji pored njega. Onda se lijepo prizemno nasmije i kaže “Ah, pa tu je…”.

    Lies” je možda malčice prejammerska za ovakve koncerte, ali zato velebna “Jail” odlično sjeda. Najjači dijelovi koncerta sigurno su “Hail the Leaf” i “Eyes of the South” koju su jednostavno umlatili.

    CD nosi sličnu priču, ali iako nije puko presnimavanje zvuka s DVD-a, vjerojatno neće biti čest izbor onih koji ovo imaju u rukama. Zvuk je puno lošiji, a Anselmo zvuči katastrofalno – posebno na hitčini “Stone The Crow“.

    Ponavljam, nije ovo ušminkano i upicanjeno kao što live izdanja (posebno DVD-i) znaju biti. Zvuk nije prenabrijan, ali time i pokazuje tu pravu sirovu i iskrenu stranu benda. Malo je čudno što su 2010. godine izdali zapis turneje iz 2006., pa čak i prije izlaska zadnjeg albuma “Over The Under“, ali vidjeti ovu ekipu u pravoj akciji zbilja je simpatično. Down je i dalje lijep primjer za sve “supergrupe” ovoga svijeta.

    Muziku podržava