Django Django: Zabavan i eklektičan kolaž

Jedinstvena britanska četvorka Django Django, uz čije se ime, zasluženo ili ne, često stavlja predznak art rock, objavila je svoje treće studijsko izdanje “Marble Skies”. Njihov istoimeni debitantski abum sniman je u kućnom studiju Davida Macleana (producent, bubnjar) te je bio nominiran za prestižnu nagradu Mercury, dok “Born Under Saturn” iz 2015. godine, unatoč boljoj produkciji, nije uspio dostići prvijenac.

Novi album donosi neke novitete u zvuku, tj. više svježine u daljnjem istraživanju raznih glazbenih ideja i utjecaja. Svoj su zvuk oplemenili popularnim retro futurističkim štihom osamdesetih, a da pritom ne zvuče izlizano i bezidejno, već im ostaje prepoznatljiva milenijska baza indie dance pop melodije.

Uvodna “Marble Skies” tako nas odmah uvlači u Django Django svijet svojim up-beat ritmom, zaraznim refrenom, vocoderom te neispoliranim vintage osjećajem i lo-fi estetikom. “Surface To Air”, prvo veće iznenađenje na albumu, ispaljuje svoju hitoidnu melodiju uz pomoć podatnog vokala Rebecce Taylor iz benda Slow Club, te uz šušteći beat donosi hip hop i r’n’b vibru devedesetih. “Champagne” ima pak opuštajuću synth surf melodiju, kao stvorenu za mamurni doček zore na pješčanoj plaži, a s “Tic Tac Toe”, koja s lakoćom održava neumorni zamah od početka do kraja svojom country space psihodelijom, spremni smo za afterparty.

Poskakujući ritam i bliješteći synthevi stvorili su sferu čiste radosti, a živahnost i razigranost ovog izdanja naprosto je zarazna. Ta smjela i heterogena mješavina elektro popa, neopsihodelije i disca potencira zvuk koji se nekoć očekivao čuti od MGMT-a (koji je novi materijal također objavio početkom godine) da nisu zaglibili u nekom svom filmu.

Sredina albuma s “Further” nosi opuštajuću bas liniju, dok “Sundials”, nošena klavijaturama, dodatno opušta i primiruje atmosferu, taman da se uhvati dah i nastavi dalje u istom veselom i nabrijanom tempu. U nastavku, “In Your Beat” i “Beam Me Up” uspješno su inkorporirale synth-pop u stilu ranog Depeche Modea. Fascinantno je koliko glazbenih utjecaja Django Django uspije nagurati u samo jednu pjesmu – od psihodelije i surf rocka šezdesetih, do disca i indie pop elektronike.

Iako je izašao usred zime, u siječnju, ovaj album kao da je stvoren da potpuno procvjeta na ljetnim festivalima manjeg formata. Nudi pregršt zabave i finih nijansiranja melodije, a jedino je pitanje koliko će brzo ispariti entuzijazam slušatelja. Ako ništa drugo, tijekom ljetnih mjeseci oduševljenje sporije opada, pa se ovaj album može ponovno neumorno preslušavati s dolaskom prvih zraka sunca.