Divna Diva

Tek bi se u ponekoj zabiti ove države mogao naći pojedinac od kojeg je civilizacija davnih dana digla ruke i koji nikada nije ni čuo ni vidio Josipu Lisac. Jer ista je isto tako još od samog početka karijere prešla okvire pjevačice i postala maltene dio svakog domaćinstva.

Oni koji možda i nisu ljubitelji njezinog osebujnog glasa i načina pjevanja, u najmanju su ruku morali zapaziti njezin jednako osebujan stil odijevanja. Što god mi rekli o Josipi, ona je neosporno jedna od najvećih pjevačica naših prostora i jedna od rijetkih dostojnih naziva ‘Diva’.

Dupli album na sebi nosi 31 evergrin i daje presjek jedne grandiozne karijere, uključujući vrhunce kao i one malo manje vrhunske uratke, a pri tome pogotovo mislimo na razdoblje s kraja osamdesetih koje nam je donijelo čudnu mješavinu njezinog vrhunskog glasa s aranžmanima obogaćenim tada svježim probojem sintesajzera i elektronske glazbe na područje bivše države.

I dok su neke poput pjesme iz tog razdoblja poput “Boginje” ili “Kraljice divljine” utopljene u prosjeku njezinog opusa, druge kao što su “Danas sam luda” ili “Gdje Dunav ljubi nebo” su nezaobilazan dio njezinog izvođačkog opusa.

Pa ipak, najbolje godine njezine karijere (a vjerojatno i osobnog života) vezane su uz Karla Metikoša koji je izgleda od svih njezinih suradnika jedini imao dar za iskoristi njezine glasovne mogućnosti.

“Dok razmišljam o nama“, “Magla“, “O jednoj mladosti” samo su neki od hitova iz tog najplodonosnijeg autorsko-izvođačkog partnerstva s kojim je možda jedino usporediv ono Zdenka Runjića i Olivera Dragojevića.

No da ne bi bili nepravedni, na kompilaciji su zastupljene i autorske veličine poput Arsena Dedića (“Što me čini sretnom“) i Zdenko Runjić (“Oluja“).

Kompilacije su kao takve prilično ‘okrutan’ način izdavanja albuma jer se uvijek nađe pjesama koje nedostaju. Primjerice, na jednom ovakvom presjeku karijere nema niti jedne snimke iz možda najuspješnije suradnje Metikoš- isac, rock opere “Gubec Beg” u kojoj je ruku na srce čak i uz sve pjevačice koje su ulogu Janje pjevale poslije nje, njezina ipak najuvjerljivija i najkvalitetnija. Ipak, možda nam se jednog dana ipak neki izdavač domisli napraviti reizdanje tog skoro pa kultnog albuma.

Iako generalno jako dobro zamišljena kolekcija pjesama “The Platinum Collection” pati od očajnog popratnog materijala. I dok je sam dizajn CD genijalno osmišljene, popratna knjižica (ukoliko običan omot s popisom pjesama i tek na jednoj stranici par izjava o Josipi Lisac u ovom slučaju možemo nazvati knjižicom) je blago rečeno neadekvatna za ovakvo izdanje.

Teško da će se ikada više dogoditi takav autorsko – izvođački par a pogotovo glas poput njezinog. Ova platinasta kolekcija je daleko od savršenog presjeka jedne karijere, a opet je sasvim dovoljna da se njome da uvid u svu moć i ljepotu glasa istinske dive kao i svu genijalnost danas već pomalo zaboravljenog Karla Metikoša.