Diskutabilno sviranje uživo

Doista nisam imao pojma da ovaj bend postoji, sve dok nisam dobio njihov novi album. Stoga sam morao malo ‘pročačkati’ po njihovoj biografiji, te uočio da se radi o formaciji koju je okupio Steeve “Zuul” Petit, bivši pjevač odličnog, ali u zadnje vrijeme gotovo zaboravljenog francuskog death/thrash metal benda No Return.

Tako sam i otkrio da se u stvari radi o albumu snimljenom uživo, što se baš ne bi moglo reći prilikom preslušavanja materijala, obzirom da uopće nema koncertne atmosfere, ne čuje se publika, a niti performeri, barem ne na način kako se to uočava u nastupima uživo prenesenim na nosače zvuka.

A s obzirom da mi je, kako sam ranije naveo, ovaj bend bio totalno nepoznat, moram se povoditi onime što sam proučio o njemu, pa između ostalog i povjerovati da se ovdje doista radi o live albumu. No, to u krajnjem slučaju niti nije toliko bitno, već daleko veće značenje ima što to ovaj bend u stvari svira.

A to bi po meni bio miks industriala, thrasha, nu metala, melodic deatha i deatha. Dakle jedan brzi materijal, s kontinuiranim izmjenama stilova unutar svake pjesme, pa se niti jedna od petnaest ponuđenih ne može decidirano opisati samo s jednožanrovskim imenom.

Tako je recimo, “Here Is Pure Death” snažan industrial/death/thrash naslov, s dosta spuštenim gitarama i brutalnim vokalima, karakteristikom svih pjesmama, a “Nobody Knows” je pjesma s najviše utjecaja melodic death metala, obilježena miksom growl i clean metala. “Nitro Bomber” je, pa mogli bismo čak reći balada, koju na momente ‘kvare’ duboki death vokali, a jedna od žešćih je “14 Years Old“, koja nudi “obračun” blastbeating druminga i sporih, gotovo tromih gitarističkih riffova.

Mračnu industrial atmosferu nudi “Fuck Them All!!!“, pjesma koja dosta toga duguje Fear Factoryu. A kad smo kod ‘dugova’, istaknimo da bi se moglo pričati i o onima prema Machine Head, Scarve, Yyrkoon, No Return i Soilwork. Čime je u stvari i upotpunjen opis ovog albuma i na direktan način ispisana preporuka.