Diskretni šarm Slovenije

“Vidiš stari, stigli smo! Opet nam je čista savjest! Obistinili smo stare snove. Briga nas za obećanja koje nudi carstvo love. Neprilagođeni mi smo pobijedili.” Ovako, uzdignutih ruku, samouvjereno, ali ne prepotentno zbori ostarjeli rocker, šarmer i satiričar, vjerojatno nakon dobro proživljene krize srednjih godina, u naslovnoj pjesmi.

Kad bi mi sin rekao jednog dana: “Tata, želim biti skroz cool frajer”, ja bih mu rekao: “Nećeš takvog naći ovdje u Hrvatskoj. Mi smo ti mala zemlja i teško ti je naći ovdje uzora za tako nešto. Ali mogu ti pomoći – ima jedna uistinu mala zemlja, ali zato ima najvećeg cool frajera na kugli zemaljskoj: Zorana Predina.”

Čovjek je otac petero djece (jedan od njih je ritam gitarist u bendu i dizajner naslovnice ovog albuma), glazbenik od svoje rane dobi, radio je sve i svašta dok se nije probio, imao bend Lačni Franz, prošle godine proslavio 50 godina na sceni, snimao ploče s Arsenom Dedićem (doduše Arsen je ostvario duet i s Mladenom Burnaćem, ali to je nešto drugo), a “Inventura” je druga ploča koju je Predin snimio na hrvatskom jeziku. Album je posvećen Draženu Vrdoljaku, s kojim je Predin bio dobar prijatelj.

Pojačan The Gypsy Swing Bandom, Predin donosi 10 pjesama od kojih su dvije obrade: stara partizanska pjesma “Bilećanka” i instrumental “Radetzky marš” Johanna Straussa starijeg i to su sve konzistentne u stilu swinga i malo jazza, onako kako to radi Bob Dylan na zadnja tri studijska albuma, samo bez elektrike. Sve je akustično, struja služi samo za svjetlo, mikrofon i magnetofon u studiju. Briljira na solo gitari Igor Bezget, a ostali su (pre)nenametljivi.

“Inventura” je izvrsna inventura u to što se sve može napraviti s hrvatskim jezikom i to podastrijeti u formi pop pjesme. Najmanje dopadljivi dijelovi su obrade, “Bilećanki” baš i ne odgovara ovaj swingersko-kulerski aranžman, a “Radetzky marš” je dobro pogođena, no dojam je da se album ne zatvara na pravi način.

Zoran Predin se ovdje predstavlja kao romantik u prvom singlu “Ni sekunde više“, cinično-sarkastični kritičar u “Alfa mužjak“, kakav bi to bio i Ray Davies samo da se rodio kao Rajko Davić, humorist u “To mi radi“, refleksivac u naslovnoj stvari, a ako zatreba i sve pomalo unutar iste pjesme.

Čovjek je uostalom uvijek igrao za (probranu) raju i zanemarivao šablonsku taktiku. Refreni su pjevni, tekstovi zaokruženi, malo gledaju u ono što dolazi, malo u ono što je prošlo, pa se malo bave ljubavlju, i u dobrom društvu lijepih stihova i melodija brzo prođu te 44 minute koliko traje album.

Nekog uočljivijeg slabijeg mjesta na albumu nema, tako da u tekućoj godini Monsieur Predin nek izvoli cijeli album prepjevati na engleski. Lijepo je boriti se za ideale, ali s ovako nečim ima priliku i zaraditi pokoji euro (funtu, dolar).

Bog te živi, Predin Zoran, stup dobrote, lijep i jak!