Diskodelija: Povratak šibenskih post-punkera

    2332

    Diskodelija

    Sveluzija

    Datum izdanja: 28.05.2021.

    Izdavač: Dancing Bear

    Žanr: Post-Punk, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Krik
    2. Ova priča
    3. Šapat
    4. Stvarnost
    5. Pokret
    6. Novi svijet
    7. Privatni mit
    8. Sveluzija

    Nakon pet godina šibenska Diskodelija se vratila. U prošloj recenziji sam mnogo trabunjao spada li to u sferu EP-a ili LP-a, ali za novu prigodu su jednostavno nadodali još jednu skladbu od 11 minuta, pa s novim izdanjem uopće nemam takvih propitkivanja.

    Diskodelija je nastavila točno tamo gdje je stala s prošlim albumima, a to je jedna post-punk psihodelija u kojoj melodija i igra instrumenata čine zanimljivu kulisu koju vrijedi iznova slušati. Nije to nešto što će se vrtiti po radio postajama, jer sumnjam da neka pjesma može postati svojevrsni hit, ali ponovljena cjelovitost izdanja nudi dovoljno da bi pravi ljubitelji glazbe mogli uživati.

    Diskodelija.

    Uvodna “Krik” bi lako mogla postati najbolji instrumentalni komad u ovoj godini. Sve što znamo o post-punku sažeto je u ovih nepunih četiri minute prepunih zanimljivih minijatura, frenetičnih solaža i ubojitog ritma. Da su bilokakve vokale pokušali priljepiti ovoj pjesmi, bila bi to velika greška, jer u ovakvom formatu, pjesma je jednostavno predivna i potpuno neukrotiva.

    Muziku podržava

    Već s drugom “Ova priča” dobivamo jednu drugačiju zvučnu kulisu, nešto smireniju, iako i ovdje imamo predivnih rifova. Ono što jest različito su vokali koji su lijepo sljepljeni s tom psihodelijom, a takav zvuk se nastavlja do kraja albuma, ponegdje malo upečatljivije, a ponegdje i ne baš.

    U najbolje momente svakako spada “Šapat” koja je čisti post-punk rafal kojega treba slušati na najglasnije, “Novi svijet” je jedna od onih koja gazi sve pred sobom, dok najviše problema imam upravo s naslovnom pjesmom, koja ujedno i zatvara album, jer je predugačka i vrlo malo zanimljivih stvari se događa u njoj.

    Bilo kako bilo, ako posložimo albume po redu, “U vremenu”, “Crvotočina” i ovaj “Sveluzija”, jasno se osjeti kako bend napreduje iz albuma u album, skroz furaju svoj đir i pri tome ne žele napraviti nikakav kompromis. Ova pauza od pet godina na prvu djeluje mnogo, ali nije previše naškodila samom bendu jer “Sveluzija” je album koji će se zasigurno još koji put zavrtjeti kod mene.

    Muziku podržava