Dijete ljubavi benda i njegovih fanova

“Home, Where is Home?” – tim energičnim vapajom Srđan Gino Jevđević, karizmatični leader bosansko-bugarsko-američkog živopisnog plemena zvanog Kultur Shock otvara njihov deveti album.

Moglo bi se, u nekoj pjesničkoj maniri, konstatirati kako je dom u srcima fanova ovog etno/rock/punk/metal lonca koji su uvelike doprinijeli da ovo glazbeno djelo uopće ugleda svjetlo dana. Cijela priča započela je iskrenim priznanjem na webu kako su sredstva benda presušila te im je potrebna pomoć fanova da izdaju album. Vjerni pratitelji Kultur Shocka očito nisu imali problema s tim i pohrlili u pomoć te je u nekoliko tjedana prikupljeno čak 30 tisuća dolara za produkciju albuma.Bend, naravno, nije ostao dužan svojim ‘prijateljima u nevolji’ te ih je u studenom prošle godine počastio solidnim ostvarenjem koje u svom prepoznatljivom stilu, miješajući nekima nespojive muzičke pravce, načinje brdo aktualnih društvenih tema.Tako se osim potrage za identitetom i pripadnošću u spomenutoj pjesmi “Home” Gino dotiče i raznih strahova i predrasuda (s naglaskom na diskriminaciju homoseksualaca) u izvrsnoj pjesmi “Fobia“, dok u nešto slabijoj “Unamerikan“, u kojoj mu smeta previše utjecaja drugih izvođača (čuje se tu System of a Down, Rage Against the Machine pa čak i Gogol Bordello), direktno i duhovito kritizira američki NSA (National Security Agency) i njegovo kršenje prava na privatnost.

Vrckavi i provokativni humor Gino demonstrira kroz stihove “Bogu dušu“, istini na volju glazbeno ne pretjerano dojmljive stvarčice, gdje dobro ocrtava dobro poznatu boljku naših ljudi kojima je za njihovu zlu sreću krivo sve osim njih samih.

Glazbeno je najbolji moment albuma pjesma “Akšam“, koja se iz balade pjevane u stilu Željka Bebeka razvija u fino odmjerenu world music melodiju da bi se sve efektno završilo u dinamičnom ritmu koji zaokružuje. Takvi trenuci na razini su Kultur Shocka iz doba “Kulture Diktature”, do danas njihova najboljeg uratka.

No, ima tu i lijevih smetala kao što su “Rage Against Old Age”, “Wild’n’ Crazy Guys”, u kojima inače zarazna melodičnost benda bude zagušena nesuvislom bukom, jednoličnim ritmom i jednostavnim manjkom ideje što učiniti s pjesmom.

Završni sud je sljedeći: Kultur Shock nije za staro željezo. I dalje imaju što za reći, zanimljivi su i atraktivno zvuče, pogotovo na svojim live nastupima. No, ne bi bilo na odmet da se još malo poliralo pokoju pjesmu na njihovom recentnom izdanju.

Tekst: Tino Friščić