Dijelom obuzdana apokalipsa

    2065

    69 Chambers

    War On The Inside

    Datum izdanja: 24.04.2009.

    Izdavač: Silverwolf Productions / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Day Of The Locust
    2. Booodaxe
    3. Thinking About You
    4. On The Inside
    5. Ex Nihilo
    6. Return Of The Repressed
    7. Judas Goat
    8. The Collapse Of Time And Space
    9. Wind Feeds Fire
    10. Dead Letter Office
    11. Final Memento
    12. Automatic Automata
    13. A Ruse

    Dvije djevojke i jedan momak, trio je koji sačinjava ovaj švicarski bend, koji je mnogima, pa tako i meni, jedna velika nepoznanica. Točnije, barem je to bio do izlaska ovog albuma, a hoće li on nešto bitno promijeniti, pitanje je sad?

    Mislim da ne. Doduše, Nina Treml (vokal, gitare), Maddy Madarasz (bas)
    i Michi Brugger (bubanj), uz pomoć producenta Tommya Vetterlia
    (Coroner, Kreator) snimili su solidan albumčić, ali da je nešto po čemu
    bi bio posebno obilježen, baš i sumnjam.

    Radi se o mračnijoj varijanti alternativnog dark heavy rocka, gdje prepoznajem, pa teško je reći utjecaje, prije možda sličnosti s My Ruin, Rockbitch, Guano Apes, malo i The Cranberries, najviše zbog Nininih vokala, koji dosta sliče Doloresinim. Gitare su nešto niže naštimane pa tako ima dosta distorzivnijih ‘preinaka’, izraženi je i groove, ali i catchy, a zvuk je u kompletu dosta potentan.

    U biti, gitare i jesu nešto što najviše obilježava album s pjesmama prepunim riffovima (pokoji solo više bi dobro došao), bas/bubanj ritam sekcija također su značajne, a nešto se tu eksperimentiralo i sa synthevima te računalnim ‘čudima’, bez kojih se čak i moglo. Dobro je da su pjesme jednake glasnoće, bez obzira na ritmičko im opredjeljenje, s time da su u prvoj polovini albuma uglavnom do razine srednje brzih, dok ih u drugom dijelu ima više brzinski šarolikijih, samim tim i žešćih.

    Muziku podržava

    Isto tako, unutar pojedinih naslova postoji nekakva raščlamba, nisu skroz ravnolinijski, jer ima tu usporavanja i ubrzavanja, međuigrica i prijelaza koji zadržavaju određenu razinu zanimljivosti i nekakve napetosti. Makar, čini mi se da ih ima nekoliko koji sliče jedni drugima, no nema veze. Također, nekoliko naslova ima zahvalno i ugodno duplo female pjevanje, a u nekim im se pridružuje i growl, za kojeg bih rekao da je i muški, ali da ga i cure znaju pravo ‘potegnuti’.

    Sveopćoj tamnijoj, poluapokaliptičnoj atmosferi pripomažu i kaotičniji segmenti pojedinih pjesama, a u nekoliko posljednjih i angažman akustika. Srednjeritmična do umjereno brza “The Day Of The Locust” svojom je gitarističkom snagom, kombiniranom s lijepim atmo basevima i akustikama, sasvim dobar uvod u album, a iz prvog dijela, izdvajam jednu od lakše pamtljivih pjesama, “Ex Nihilo“, s dosta sporijih dijelova, ali i synth pop utjecajima.

    Ne baš točno od sredine, već od šeste pjesme “Return Of The Repressed” započinje spomenuto, dodatno ‘ubrizgavanje’ energije u nekim naslovima, a ona ima i sporijih, doom rock dijelova, ali i duplog bubnjanja i growlanja. Baš kao i “Judas Goat“, u kojoj je growling još utjecajniji (podsjeća na Angelin iz Arch Enemy), gdje kombinira s clean female pjevanjem, i koja je ritmički višeslojna, s obzirom da kreće u težem doom ritmu pa onda kontinuirano podiže brzinu, u čemu glavne uloge odigravaju, opet, dupli bubanj i gitarističko riffanje, ali i ‘ditanja’ vokala.

    The Collapse Of Time And Space” vjerojatno je najviše deprimirajuća stvar od svih trinaest, a na tom je tragu još laganija “Wind Feeds Fire“, koju ‘izvlače’ dupli ženski vokali. U kategoriju bržih i direktnijih, nešto raspoloženijih pjesama spada “Dead Letter Office“, čak i potencijalni alt pop rock hitić, dok se prema kraju osjeća podosta klišeja, jer gotovo pa u pravilu pjesme ‘šeću’ od sporog, čak tromog, do brzog ritma, dosta ‘akusticiraju’, riffaju i jako su turobne, uz ostalo.

    Kao uostalom i cijeli album, koji je kao cjelina ‘tu negdje’. Oko, ili možda ipak malo ispod ‘zlatne sredine’, a kako je ovo za 69 Chambers prvi album, ne preostaje mi ništa drugo nego da im zaželim dobrodošlicu u muzički svijet i uspjeh s njim. To je najmanje što mogu, jer na mene nije ostavio baš neki jači dojam do razine da ga nekome ozbiljno preporučim pa mislim da ću ga brzo zaboraviti.

    Muziku podržava