Digitalizirana ljubav

    2076

    The Cult

    Love (Expanded Edition)

    Datum izdanja: 21.09.2009.

    Izdavač: Beggars Banquet

    Žanr: Gothic, Hard Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Nirvana
    2. Big Neon Glitter
    3. Love
    4. Brother Wolf; Sister Moon
    5. Rain
    6. Phoenix
    7. Hollow Man
    8. Revolution
    9. She Sells Sanctuary
    10. Black Angel
    1. She Sells Sanctuary (Long Version)
    2. No.13
    3. The Snake
    4. (Here Comes The) Rain
    5. Little Face
    6. Revolution (Full Length Remix)
    7. Judith
    8. Sunrise
    9. All Souls Avenue
    10. She Sells Sanctuary (Howling Mix)
    11. Assault On Sanctuary

    U naglašeno/napadačkoj eri ‘digitronizacije’ svih vrsta medija, a pogotovo onih muzičkog podrijetla, još se jedan značajan povijesni uradak ‘preselio’ s analogne na digitalnu varijantu format. I dok je za Iana AstburyaLove” vizija budućnosti, reakcija na negativnu energiju koju su predstavljali sredinom ’80-ih. na Otoku, istinskim fanovima božanstvo u koje se ne dira, kritici prvi ‘pravi’ album na kojem je The Cult snimio prve velike pjesme, dijelu i početak mainstream karijere, Beggars Banquetu je, očito, isključivo izvor zarade. Bio i bit će, po svemu sudeći.

    Jer kako drukčije protumačiti reizdanje albuma dvadeset i četiri godine nakon originalnog izlaska (listopad 1985.), i još k tome bez konzultacija s bendom, uvažavajući nesporna ugovorna prava. Čuli smo i vidjeli reizdanja nakon 10, 20, 25 i više prigodnih godina, ali nakon 24, bogme, tako nešto još ne. Barem nisam ja. No tko zna, možda će izbjegavanje ‘okruglih’ obljetnica u budućnosti postati pravilo i albumi nanovo izlaziti kada i kako se kome ‘digne’.

    Još ako se, valjda slučajno, kao kod The Culta, poklopi s turnejom na kojoj se svira cijeli album koji se misli ponovno objaviti, i k tome se i ona sama tako zove, kud ćeš veće sreće i veselja. I bolju mogućnost zarade. No prestanimo se šamarati razlozima nove objave, jer mislim da su oni ovdje jednako sporni i upitni kao i činjenica ima li ili ne Himalaja najveći broj najviših planinskih vrhova, i prisjetimo se jednog od najznačajnijih rock-albuma osamdesetih, a rekao bih i šireg razdoblja.

    Iako se s njome mnogi možda i neće složiti, činjenica je, kako je navedeno u uvodu, da je “Love” The Cultu širom otvorio vrata svjetske scene za što, bez ikakve sumnje, najveće zasluge pripadaju pjesmama, ponajprije “She Sells Sanctuary”, koja je izašla kao singl još u ožujku 1985., te nešto manje “Rain”. Uostalom, više od 2,5 milijuna prodanih kopija nešto je što toj tezi debelo ide u prilog.

    Muziku podržava

    S dužnim poštovanjem prema “Spiritwalkeru”, u biti prvom značajnom uspjehu benda, s obzirom da je baš on bio na prvom mjestu nezavisne ljestvice singlova, kao i 21. mjestu i 100.000 prodanih kopija debija “Dreamtime”. Usput, daleko logičnijem izboru za reizdanje, kad ga već spominjemo, budući da ‘slavi’ 25 godina od izlaska.

    No nisu sve pjesme s albuma hitovi i, razumljivo, pitate li fanove nesklonije široj eksploataciji albuma, sigurno će vam reći da su spomenute dvije među slabijima i na pijedestal postaviti nek(e)u od ostalih. Ponajprije, iskustvo, a i osobni ukus mi govori da bi to mogle biti “Nirvana“, “Love“, “Hollow Man” ili “Revolution“. One su, u biti, bile (i još su) poveznica s prvim albumom, prezentirajući The Cult kao predvodnike novog vala rocka, s dubokim ‘urezima’ punka, gotha i new wavea.

    Dok su one s hitoidnijim i melodičnijim strukturom, spomenute “She Sells Sanctuary” i “Rain“, do kraja oplođene kasnije, na radijskim hard & rock albumima “Sonic Temple” i “Electric“. No nebitno je kome se koja stvar sviđa, a koja ne, bitnije je da većina ljudi ovaj album doživljava nečim najboljim što je The Cult napravio, i činjenica da ima ‘za svakog ponešto’, za nekog više, za nekog možda manje, debeli mu je plus.

    E sad, koliko će kome remasterizirana varijanta ‘uzdrmati’ temelje doživljaja originalnog, nikad zaboravljenog izdanja, teško je predmnijevati. Ipak, vjerujem da ne puno, jer i nije baš totalno retuširan i dojma sam da vjerodostojnost i izvornost ne bi trebali biti preozbiljno ugroženi. U konačnici, tko bi nam svima ugodio i da hoće. Zato, kad je, i ako je već morala biti tu, ljubav je uvijek dobro ponovno doživjeti. Makar bila i remasterizirana i ‘zacelofanirana’.

    Osim remasterizacije, razlika između originalnog i ‘expandiranog’ izdanja je i u dodatnom CD-u, koji dolazi s ovim potonjim. Na njemu se nalaze singlovi, pa neke B-strane, remiksirane i do bola duge, dosadne verzije, inače dobrih pjesama. Ništa novoga za one koji su uz The Cult od početaka, a malo toga za one koji imaju kompilacijsko izdanje “Rare Cult” iz 2000., ne znači li nekima od njih nešto posebno podatak da su te pjesme prvi puta zajedno na istom izdanju. Veličanstvena stvar, zaista.

    Jedino što je sigurno je, kao i u sličnim slučajevima, da će u potpunosti uživati kolekcionari bendovih izdanja koji sigurno, bez obzira na sve, pozdravljaju njegovu objavu.

    Pozdravljam ju i ja, mada se možda ne čini tako iz svega iznesenoga. Moj stav da se u bezvremenske klasike ne bi smjelo dirati bez debelih razloga samo je moj, a oni koji odlučuju da se to radi ionako ga neće uvažiti, čak ni pitati za njega, pa niti nije osobito bitan.

    Stoga ću zaključiti analizu s najvećom vrijednošću reizdanja “Love” albuma. Ona leži u činjenici da će se uz njega mnogi mladi rockeri dodatno, a mnogi i po prvi puta, upoznati s albumom koji je sredinom osamdesetih promijenio mnogo toga u rocku.

    Što se tiče nas starijih, rado ćemo ga čuti, ali gotovo sigurno neće ništa bitno promijeniti, jer je naše mišljenje o njemu odavno izgrađeno, jako poput armiranog betona, i da je stoput bolji ili gori, “Expanded” ga ne može promijeniti.

    Muziku podržava