Detroit Groove Gang: Nedostatak konzistencije

Za ovogodišnji Record Store Day, dečki iz Detroit Groove Ganga dvostruko su nas počastili – jedno izdanje je album “Motor City Funk” s osam pjesama, dok je drugo “Roll with Detroit EP” s pet pjesama. Već se u startu daje pretpostaviti da bi najbolji rezultat bio jedan album s nešto reduciranim brojem pjesama, ali tada to ne bi bilo toliko raritetno kao objava albuma i EP-ja u istom danu.

Posljednjih mjeseci Detroit Groove Gang svako malo objavi neku novu pjesmu ili spot za neku od svojih pjesama. Sad je konačno došlo vrijeme da se sve spoji na jednom, odnosno dva mjesta, pa detroitska brijačina može krenuti dalje. Ekipa nije iz Detroita, već iz Zagreba, a sve je počelo nakon zajedničkog gledanja filma “Get on up”.

Budući da se jasno zna što je temelj njihovog postojanja, uopće ne treba čuditi utjecaji na bend. To je jedna cijela plejada bendova garažnog rocka na koje je utjecao James Brown. Detroit je oduvijek imao jaku garažnu scenu (The Stooges, MC5, The Go, The Dirtbombs, The Gories, The White Stripes, The Von Bondies, Electric 6…), stoga ne čudi što se može i mnogo tog iščitati iz zvuka Detroit Groove Ganga.

Uvodna “Light To Lust” pjesma je masivnog groova kojoj je buka glavni moto, a vokal djeluje pomalo utopistički želeći je nadglasati. “Gotta Feel Fine” je nedvosmislena posveta Brownu i njegovoj “Get Up (I Feel Like Being a) Sex Machine”, “Damn Suits” je garažni country blues, a do nje se nalazi “Dear John”, jedna od ponajboljih pjesama u dosadašnjem radu benda koja zvuči kao bezvremenska minimalistička laganica jakih emocija.

“Mr. Brown” je pomalo uvrnuta posveta glavnom uzoru, naslovna “Motor City Funk” gazi, slušajući “Where Do You Go Out Babe” najprije su mi na pamet pali Electric Six, a za samu pjesmu mogu reći da mi je predugačka (traje čak sedam minuta) jer ne donosi nikakav pretjerani klimaks, dok završna “A Letter To Jesus” ponovno pogađa s nekim Jack Whiteovskim štihom.

I sad, nakon preslušavanja albuma, pokazalo se da je početna bojazan bila opravdana, jer album u svojoj kvaliteti dosta balansira. Kao prvo, ideja i cijela osmišljena priča oko benda je genijalna jer o njima se vrlo malo može otkriti (tu su članovi Garage in Julyja, M.O.R.T.-a, Big Strip Gorile…), osim jedne snimke s banjalučkog Demofesta gdje se ekipa može prepoznati. Što se same realizacije tiče…

Tu bih imao poneku zamjerku, ponajprije jer album ima previše uspona i padova. Taman kad te nešto nabrije, dolazi skroz dosadna pjesma kojoj možda i nije mjesto ovdje, već kao svojevrsni b-side ponekog singla (iako se to tako kod nas već dugo ne objavljuje). Super je stvar da je sve prebačeno u detroitsku atmosferu pred koju dekadu, pa je album ipak suvislo zaokružen.

Nakon preslušavanja i EP-ja koji je izašao isti dan, sasvim je jasno da smo mogli dobiti jedan od jakih kandidata za album godine, ali ovako smo dobili dva izdanja kojima nešto nedostaje. “Motor City Funk” definitivno nema dovoljno konzistencije.