Dekonstrukcija klasične postave benda

    2204

    Apocalyptica

    Apocalyptica

    Datum izdanja: 21.01.2005.

    Izdavač: Universal / Aquarius Records

    Žanr: Crossover, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Life Burns
    2. En Vie
    3. Distraction
    4. Bittersweet
    5. Misconstruction
    6. Fisheye
    7. Farewell
    8. Fatal Error
    9. Betrayal/Forgiveness
    10. Ruska
    11. Deathzone
    12. Quutamo (Hidden Track)

    Posljednji uradak Apocalyptice, nekoć gudačkog kvarteta, sada tria s bubnjarem Mikkom Sirenom, prvi je njihov album na kojem se ne nalazi niti jedna obrada Metallice.

    Nakon što su si zaista dali truda da ih maksimalno artistički i
    komercijalno ‘eksploatiraju’, ovi skandinavski ljepotani, učenici
    prestižne finske Sibeliusove glazbene akademije i vrhunski virtuozi,
    odlučili su upotrijebiti svo svoje znanje i spomenutu virtuoznost kako
    bi stvorili svoje vlastito, genetski nemodificirano, kloniranjem ni
    epruvetom neokaljano čedo. E, pa znate što ljudi kažu; svakom je njegovo
    dijete najljepše.


    Uz prodaju Apocalyptičinih albuma vezane su basnoslovne brojke: 800.000,1.000,000 komada. Po albumu. Bilo bi zaista hrabro inzistirati na tezi da je za tako dobru prodaju zaslužna isključivo ljubav publike prema violončelu i klasičnoj glazbi. Da je tako, ne bih mogla kupiti Wagnera za 28 kn u robnjaku. Naime, da bi proizvod dobro prodali, najbitnija je reklama, a Apocalyptica je to odlično shvatila, primijenivši to zlatno pravilo i na ovaj album.

    Bittersweet, četvrta stvar s (n)ovog albuma ljigavi je duet miljenika gay i ženske tinejdžerske populacije, Villa Valoa (HIM) i njegova patuljastog nasljednika, Lauri Ylonena (The Rasmus). Odmah moram napomenuti da se spomenuta pjesma nikako ne uklapa u ostatak albuma kao ni uvodna “Life Burns!” koju tekstualno i vokalno potpisuje također Ylonen, zvuči kao hibrid Hammerfalla i nečeg … jednako lošeg. Ove dvije pjesme marketinška su zamka namještena žrtvama komercijalne glazbe kvazimetal žanra. Zaista mi je žao što moram spominjati ovu ljigavu ekipu uz ovako nadarene i nadasve plave komade.

    Muziku podržava

    Naime, Apocalyptica je bend koji je klasičnu glazbu izvukao iz ustajalih učionica umjetničkog (polu)svijeta, prilagodivši je suvremenim glazbenim tokovima te omogućivši i najzadrtijim metal pobornicima da headbangaju na finjaka, a njihova je interpretacija Metallicu uvela u CD kolekcije naših roditelja, smanjivši nam, bar za nešto kilometraže, taj famozni generacijski jaz.

    Ostatak albuma dekonstruktivno se odnosi prema postojanju postave klasičnog benda, dovodeći u pitanje svrhu postojanja električne gitare. Sad će neki reći da sam ‘u šumi’, ali “Betrayal/Forgiveness” s duplim bassom te “Fatal Error” ne zvuče nimalo lošije ni sporije od Cradlea, npr. “Farewell” me najviše podsjeća na meni jako drage doomovce, My Dying Bride, kao i “Ruska“, koja zvuči kao da je maznuta s “Like Gods Of The Sun” spomenutog benda.

    Oštrica noža dijeli ludost od genijalnosti. Parafrazirat ću to u ‘…dijeli komercijalu od umjetnosti‘. Nadam se da Apocalyptica neće skliznuti s te oštrice. Na lijevu stranu, naravno.

    Muziku podržava