Degutantna zabava za odrasle i klince

Bolesna Braća ponovo jašu i to ponovo jako bolesno, pružajući nam, kako to oni zovu, “degutantnu zabavu za odrasle i klince”. Šalu na stranu, Bolesnici su napravili još jedan dobar album. Iako nikad nisam bio neki ljubitelj stranog hip hopa, domaću hip hop scenu sam pratio gotovo od početka, počevši s Tram 11, koji su OK, ali ipak malo previše ‘briju’ na socijalnu tematiku, TBF-om koji su glazbeno jako dobri, ali jednostavno se kao Zagrepčanin nisam mogao ‘ufurati’ u njihove tekstove.

Čuo sam i neke druge hip hopere, na medijima, ali nitko od njih nije ostavio nikakav dojam na mene, dok se nije pojavio album “Lovci na Shoobare”, Bolesne Braće. Moram priznati da jedan duži period nisam vadio njihov CD iz playera, uživajući u njihovim duhovitim rimama i tekstovima.

Nedavno je izašao njihov drugi uradak, “Radio Fanfara“, koji je po mojem mišljenju neznatno lošiji od prvijenca, koji nastavlja u istom stilu, te ironijom i originalnom duhovitošću obraduje teme iz nama poznate svakodnevice. Produkcijski, album je besprijekoran, kao i prvi, a moja jedina zamjerka je na nešto besmislenije refrene, koji kao da su smišljeni na brzaka, da popune prazninu izmedu dvije cjeline rima. Što se tiče pjesama, istaknuo bih “Looka & Borna”, uvodnu stvar, koja obrađuje trenutačnu situaciju kod ‘zlatne mladeži’, pjesmu “Patriša”, koja nas na duhoviti način upozorava na posljedice sexualne nesmotrenosti, “Tresi guzu”, pjesmu vrlo zabavnog teksta, o djevojkama, te meni najdražu “Telefon faki“, u kojoj bolesnici vrlo domišljato ismijavaju situaciju izvrtanja istine svojoj ‘najdražoj’ preko telefona.

Ostale pjesme su napravljene u istom stilu, osim suradnji s inače vrlo jakim imenima njemačke hip hop scene, kao što su Afu-ra i Sammy Deluxe, koje jednostavno ne odgovaraju vibri albuma. Sve u svemu “Radio Fanfara” je vrlo zabavan album, pa ga preporučujem svim ljudima željnim dobre i zdrave zezancije.