Definicija inovativnosti u emo-core

    1468

    Lower Definition

    The Greatest Of All Arts

    Datum izdanja: 08.07.2008.

    Izdavač: Ferret Music / Trolik

    Žanr: Hardcore, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. To Satellite
    2. The Ocean, The Beast!
    3. Miami Nights
    4. The Choreographer
    5. Versus Versace
    6. Pueblo Cicada
    7. His Silent Film
    8. The Ventriloquist
    9. If We Speak Quietly
    10. The Weatherman
    11. Namaskar

    Zamislite situaciju kad nakon šefovih velebnih riječi i njegovih 10 pametnih vizionarskih uputa, vi bubnete jednu skroz pristojnu opasku. Ili, još gore, riječi iz usta vam oduzme iritantni nadobudni kolega.

    E, upravo to se dogodilo kalifornijskom bendu Lower Definition (nadimka ‘Lower D’). Da njihov žanr nisu već potopili i izlizali, ovaj album bio bi puno hvaljeniji i ovdje bi sigurno dobio koju ocjenu više. Ali tako im je grah pao.

    The Greatest of All Lost Arts” još je jedan član široke lepeze emotivnih žestokih bendova. Problem je što je post-hardcore polako postao općenita riječ kao i rock ili pop pa se uvijek treba nalaziti još nečega. Lower Definition je svojim kontrastnim pjesmama postao nešto kao emo-rock i metalcore.

    Dijelovi im variraju od Deftones tekuće i široke atmosfere pa nekad preko Incubus akustičnih dijelova, eksperimentalnosti Thrice i melodija Circa Survive, a s druge strane onaj isprekidani brutalni dio njihovog zvuka zahvaljuje gotovo svim današnjim metalcore bendovima.

    Muziku podržava

    Ista stvar vrijedi i za vokal, kojeg na početku treba dosta pohvaliti, i naglasiti da je većina albuma ofarbana njegovim kalifornijskim emo pjevušenjem (na pragu Lostprophets), koje je na gotovo svakoj stvari upotpunjeno kratkotrajnim growlanjem i paklenim vriskom. Iako me u nekim trenucima znao naživcirati upornim ponavljanjem jednih te istih pjevnih dionica, mora se priznati da je u metalcoreu postigao malo osvježenje.

    Pjesme kao pjesme imaju problem što nakon prve tri imate osjećaj da ste čuli cijeli album. Treba spomenuti jako melodičnu “Miami Nights” i “The Choreographer” kao najbolji primjer kontrastnih dijelova. Osim ostalih, koje nose isti recept, mene je još samo na “The Weatherman” iznenadio jedan odličan luđački urlik.

    Spašava ih činjenica da su u metalcore ubacili masovnu dozu melodičnih i lakših dijelova. Ali i ti dijelovi, da se razumijemo, nisu otkrivanje Amerike i tako nešto već davno su odsvirali i Dredg, i Incubus, pa i brojni grungeri. No pored njih, u današnje vrijeme urlajući metalcore sa staccato riffovima doživljava još veće usporedbe s ostatkom trenutnog glazbenog svijeta, pa tu ispadaju najdosadniji.

    Lower Definition imaju nešto, ali to nešto do puno većeg izražaja bi došlo da se sve skupa odvilo prije nekoliko godina. Ovako većina predviđa da će ih u tom žanru Glassjaw pojesti svojim novim nadolazećim albumom. Baš da vidimo…

    Muziku podržava