(De)evolucija u našim dvorištima

Ova godina zaista se čini kao velika punk-rock fešta. Albumi pršte sa svih strana i sljedeći pod uši došao nam je novi, četvrti album Debelog precjednika.

Dečki iz Osijeka počastili su domaće i strano mnoštvo s masnom i visokokaloričnom punk bombom. Dobar tek.Ljudskoj rasi uzeta je mjera. Opjevani su naši nedostaci, pod povećalom se nalaze naše mane, a emotivne, duhovne i mentalne sposobnosti našeg roda stavljene su u izlog. Na sam spomen ljudskog napretka i progresa možemo samo nastaviti češkati bradu – razgolićeni smo.

Počevši od uvodne pjesmice “Enemies” koja tek okreće ključ ove mašine, gas ostaje pritisnut do daske zajedno s posljednjom “Moja su koljena umorna od moljenja“, jednom od tri pjesme na hrvatskom jeziku. Nema balada, nema akustičnih uspavanki, nema pauze. Nakon šest godina od posljednjeg studijskog uratka ‘Prezident’ je očito gladan žica i struje, znoja i povišenih decibela – “You thought you killed us, you cannot kill us, we love this sound, no apologies, no apologies, just way of life” (“Music Saves“).

Sudeći po zanimljivoj naslovnici i artworku albuma, jasno je što u bendu misle o današnjem čovjeku. Ne najpozitivnije. Ne tako davna događanja na našim prostorima, točnije posljedice koje se i danas osjećaju, glavna su tema pjesme “Heroes of Today“, realne i tužne slike naše današnjice. Osim socijalno angažiranih u dobroj mjeri tu su emotivne pjesme osobne prirode koje se bave alkoholom, nasiljem, društvenom izopćenošću i ljubavlju – “Brave Souls“, “Bottle in the Mouth“, “Kinda Like Pegboy, But Not That Good” i “Calvary“.

Optimizmom štrca već spomenuta “Music Saves” i pored svih gadnih stvari vani ponekad se zaista dobro osjećamo uz poznatu melodiju ili srcu nam dragu pjesmu. Kroz muziku svi smo dio nečega i na neki način povezani. Mnogi će se također moći poistovjetiti s “Peter Pan Syndrome” u kojoj se priča o tome koliko je teško zapravo odrasti i prihvatiti neka opća načela, postati još jedna ovca.

Glazbeni stil sastoji se od punka i hardcorea s mnogo melodičnih dijelova, odličnih back vokala i brzih ritmova. Produkcija zvuči odlično i za neupućene ovo svakako može zvučati kao neki Fat Wreck ili Epitaph bend. Glavna odlika je ipak vokal koji žari i pali, na trenutke zavija, rasteže riječi i uvelike dočarava poruke i tematike pjesama.

Tko je u dobrim odnosima s punkom i bližnjim mu žanrovima, milovat će ruku i s ovim albumom koji u sklopu sebe ima i svojevrsni EP, “VBK“, (Vijenac Borisa Kidriča, nekadašnji osječki kvart u kojem je atomsko sklonište u kojem bend održava probe) koji sadrži tri pjesme na hrvatskom jeziku: “Zaboravi“, “Puška ne ubija ljude” i “Moja su koljena umorna od moljenja” za koju se već reklo kako zatvara album i to u stilu. Kad bi Debeli pjevao isključivo na hrvatskom, sumnjam da bi im se baza obožavatelja bitnije smanjila, možda baš i suprotno.

Sve pohvale ovom bendu koji i u ovakva vremena i u ovakvoj državi uspijeva održati punk val živim i kvalitetnim, neka im je još 18 godina. Najmanje.

Nakon ove 45-minutne poslastice preostaje samo zadovoljno podrignuti i okrenuti ploču. *buurp*