Deep Purple – za alimentaciju spremni

Prvo što sam napravio nakon što sam uzeo ovaj album u ruke je bila provjera koliko je dosad izašlo službenih kompilacija Deep Purplea.

Naime, s posjetima CD-shopovima i praćenjem glazbenog tiska, počelo mi
se činiti da izlaze otprilike s jednakom učestalošću kao nove epizode
Alan Forda. Vjerovali ili ne, izbrojao sam ih čak 21.

Prvi sljedeći zamišljeni kadar u glavi mi je bio razgovor Gillana i Paicea o tome kako muljaju pod kojim imenom prodati još jednu kompilaciju, jer eto, računi za alimentaciju još uvijek stižu, oni ne postaju ništa mlađi, a nisu ni snimili dobar album bar kojih 20 godina.

Ono po čemu bi se ova kompilacija trebala razlikovati od ostalih dvadesetak braća i sestara je to što nije riječ o klasičnoj ‘best of/greatest hits’ kompilaciji, već o pregledu singlova i EP-a u periodu od 1968. do 1980., dakle mogli bismo reći mali pregled zlatnog doba benda na dva CD-a. Također, sve pjesme su friško remasterirane kako bi svi hi-fi ljubitelji mogli izvući maksimum iz njih.

Prva polovica prvog diska pripada uglavnom pjesmama s originalnim pjevačem Deep Purplea, Rodom Evansom. Nažalost, nikakvo remasteriranje ne može izvući nešto puno više od ovih pjesama budući da je riječ jednostavno o lošoj, plošnoj i zastarjeloj produkciji. U tom periodu Deep Purple je još uvijek bio bend koji je tražio svoj glazbeni identitet, tako da su se velikim dijelom oslanjali na obrade (“Hush“, “Kentucky Woman“, “Help“) budući da njihovi autorski radovi još uvijek nisu bili ni blizu kasnijih.

Druga polovica prvog diska je posvećena prvim albumima poslije Gillanovog dolaska u bend, kada je Deep Purple zaista bio na vrhuncu moći. Ruku na srce, kada bi se pravila realna best of kompilacija, pjesme iz ovog razdoblja bi morale zauzimati bar 2/3 prostora. Ovdje su sve pjesme koje još uvijek odjekuju brojnim klubovima, koncertnim dvoranama i motorijadama, i s kojima praktički poistovjećujemo Deep Purple – “Black Night”, “Strange Kind of Woman“, “Fireball” ili “Never Before“.

Ako ste mislili da sam je zaboravio u prethodnom odlomku, “Smoke on the Water“, najomraženija pjesma ikad svih vlasnika guitar-shopova otvara drugi disk, i to i u studijskoj i live-varijanti uzetoj s kultnog live-albuma “Made in Japan”. S njega je također uzeta i fenomenalna verzija “Black Night” te ništa manje lošija živa izvedba “Child in Time“. Mnogi će se začuditi kako se za klasik kakav je “Child in Time” nije našlo mjesta i u studijskoj izvedbi, kad je tu već naprimjer mnogo nepoznatija i lošija “The Bird Has Flown” u dvije inačice.

David Coverdale dolazi u bend nakon prvog sukoba (pre)velikih ega Gillana i Blackmorea, a to je razdoblje ovdje također zastupljeno s mnogim uspješnicama tipa “Burn“, “Stormbringer” ili “You Keep on Moving“.

Deep Purple u ovom periodu nije izgubio mnogo na popularnosti, no to je ponajprije zasluga izvrsnih prethodnih albuma i karizme Davida Coverdalea, te je tu već riječ o dosta lošijim autorskim pjesmama. Kasnijim kadrovskim križaljkama s Whitesnake i Rainbow od kojih se zavrti u glavi, Deep Purple gubi i veliki dio svoje prepoznatljivosti te krajem sedamdesetih počinje kliziti prema hard-rock prosjeku, gdje je nažalost duboko zaglavljen i dan-danas.

No unatoč tome, ne treba uopće ni trenutka dvojiti o tome kako je Deep Purple jedan od najvažnijih i najutjecajnih bendova u povijesti rocka. Možda najbolji pokazatelj za to je da su njihovi fanovi još uvijek u stanju raspravljati godinama o tome je li bolji Gillan, Coverdale ili možda pak Evans te ima li pravo Deep Purple bez Ritchiea Blackmorea uopće nositi to ime.

Kada bi se o hard rocku i heavy metalu učilo u školama, Deep Purple bi vjerojatno bio obvezna lektira u prvom polugodištu prvog razreda. Ovakve kompilacije vrlo dobro pokrivaju kronologiju jednog razdoblja benda, hvatajući ga u svojim najboljim i ne tako dobrim vremenima. No, ukoliko zaista želite vidjeti tko je taj Deep Purple i zašto se još i dan danas dugokosi klinci u starkama kunu u njega, puno bolji izbor je jedan od albuma “Deep Purple in Rock”, “Fireball” ili “Machine Head” ili još bolje – sva tri.