Debi album hrvatskih trash princeza

    3657

    Lollobrigida

    Cartoon Explosion

    Datum izdanja: 09.05.2005.

    Izdavač: DOP Records / Menart

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Pozdravni govor
    2. Party
    3. Bubblegum Boy
    4. Straight Edge
    5. Katarina Velika
    6. Cut’n’Paste
    7. Ružna djevojka
    8. Es geht darum
    9. Electric Blue
    10. Undercover Lover
    11. Pop Star
    12. Nesretan Božić
    13. Heart Eater
    14. Broj 2

    Ida i Nana, dvije djevojke iz susjedstva, glazbena su iskustva stjecale kroz više ili manje neuspješne demo bendove dok jednog dana nisu odlučile udružiti se pod nazivom Lollobrigida te je tako nastao prvi i jedini hrvatski electro-trash bend.

    Glazbu rade u spavaćoj sobi uz pomoć kompjutera i dječjih sintisajzera, pjevaju na matricu, a tu i tamo se uhvate i baseva. Rezultat igranja u Fruity Loopsu donio je 14 pjesama od kojih je već prvi singl “Party” pokorio hrvatski eter a učestalo pojavljivanje u medijima priskrbilo im je popularnost i van okvira alternativnih klubova.

    Svoju muziku nazivaju ‘girl bubblegum electro trash soundtrack za animirane filmove i protokompjuterske igrice‘ a u skladu s tim opisom je i izgled CD-a sa prevladavajućom roza bojom i ‘uradi sam svoj cover’ dijelovima koje možete rezati i ljepiti te na taj način kreirati svoj vlastiti omot albuma čime vaš CD postaje unikat. Nešto slično njihovoj muzici radili su i pop-art umjetnici ’50-ih godina prošlog stoljeća koji su površnim, šaljivim i kičastim radovima pokušali utjeloviti sve ono što prije nije bilo smatrano ni vrijednim pažnje te kroz zabavu i uživanje u trivijalnom, jednostavnom i banalnom isfurali kič kao umjetničko djelo.

    Muziku podržava

    Kičem bismo mogli nazvati i ikonografiju Lollobrigide koju čine čine baloni, šljokice, lollipopi, glitter stvarčice, tijare i šarene torbice a pjevaju o partijima, slatkim bubblegum dečkima, ružnim djevojkama koje bi htjele postati disco kraljice i osvećuju se bivšim ljubavima kojima žele da se udebljaju za Božić. No, kad se zagrebe ispod površine čak i sasvim površni slušatelj shvatit će da je njihova furka na electro-pop osamdesetih samo parodija na te iste godine i njihov glazbeno-modni (ne)ukus.

    Pjesma sa uvjerljivo najboljim ritmom je “Bubblegum Boy“, a odmah do nje i “Katarina Velika” koja sjajno opisuje današnje trendy djevojke, odn. kako ih one nazivaju ‘starlete s pedigreom indie-pop scene’. I iako su reference na Denis i Denis, Videosex, Nenu ili pak New Order i Visage neupitne, puno je vjerojatnije da su ove cure odgojene upravo na Mogwai i Pussy Galore, kojima već samim spominjanjem u tekstovima također odaju svojevrstan hommage.

    Moji favoriti su još i “Straight Edge” i “Cut And Paste” koja je još jedna zezancija na račun mijenjanja imidža kojem smo svi (a pogotovo pripadnice ženskog spola) sklone kako bi se nekome svidjele. I za kraj tu je “Electric Blue“, otpjevan u stilu najboljih dana Marine Perazić čiji su zavodljivi uzdasi iz “Program tvog kompjutera” vjerojatno poslužili kao inspiracija za ‘takni me, I’m on fire’.

    Ostale pjesme kvalitetom ipak malo zaostaju za gore spomenutima, a velika zamjerka ovom albumu je inzistiranje na produkciji koja je i više nego što je to potrebno ogolila onu prvotnu neposrednu formu jer je upravo ta nesavršenost i spontanost ono po čemu se ove dvije djevojke izdvajaju od ostalih. Za potpuni doživljaj stoga toplo preporučam odlazak na koncert, jer Lollobrigidu nije dovoljno samo slušati već ih je potrebno i gledati.

    Spontane, jednostavne i ironično-kritične, Lollobrigida se nameću kao opozit muzici koja tendira biti ‘ozbiljna i angažirana’, ali potreban je oprez jer se efekt najlonskih haljina s vremenom ipak troši i sljedeći album će morati ponuditi puno više kako ne bi zvučao kao ‘već viđeno’. Vrijeme će pokazati da li su bili samo instant proizvod za zabavu ili je na pomolu emancipacija trasha od strane širokih masa.

    Muziku podržava