Death metal za legendarna ubojstva

    1500

    The Black Dahlia Murder

    Ritual

    Datum izdanja: 17.06.2011.

    Izdavač: Metal Blade Records

    Žanr: Death Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. A Shrine To Madness
    2. Moonlight Equilibrium
    3. On Stirring Seas Of Salted Blood
    4. Conspiring With The Damned
    5. The Window
    6. Carbonized In Cruciform
    7. Den Of The Picquerist
    8. Malenchanments Of The Necrosphere
    9. The Grave Robber’s Work
    10. The Raven
    11. Great Burning Nullifier
    12. Blood In The Ink

    Kad netko kaže Elizabeth Short, samo moćnoj Wikipediji to nešto znači. Ali, poslije njenog brutalnog i odvratnog ubojstva (krvavo tijelo prepolovljeno, usta ‘ukrašena ‘Chelsea osmjehom’ itd.) u cijelu priču su se upetljali reporteri, proizvevši preko 200 osumnjičenih i nadimka – The Black Dahlia.

    Kada jedan bend uzme ime tog slučaja, jasno je da ne ciljaju na cvjetnu
    livadu usred sunčanog proljetnog dana. Ali, o The Black Dahlia Murder to
    je jasno već godinama.

    Od 2003. svake dvije godine izbace svoju verziju death metala, pa su došli do svog petog, mnogi bi rekli, i najboljeg, ostvarenja. “Ritual” nosi novost u gitaristu Ryan Knightu, koji im se pridružio oko prošlog izdanja, ali tek sada je autorski sudjelovao. Malo je reći ‘sudjelovao’, jer čini se da je napisao polovicu albuma i proizveo najbolesnije gitarističke dionice ovoga benda (“Moonlight Equilibrium“).

    Pokoji orkestralni (“Carbonized In Cruciform“) i atmosferični dio zaokružuju sliku njihovih glazbenih ludosti. Njihova snaga je u virtuoznom muziciranju, neprestanim pumpanjem blast-beatova i jako zlim vriscima koji kao da izlaze iz žrtve njihovog imena.

    Muziku podržava

    Toga su, uostalom svjesni i sami jer su nam nedavno rekli – “Postoji još nekoliko atmosferičnijih trenutaka na albumu. Ryanove solaže bolesnije su nego ikada. Postoji nekoliko pjesama koje su nekako drugačije za nas. Napravili smo neke pjesme u punk-grind formi. Tu je i pjesma sa simfonijskim gudačkim dijelovima. Općenito ipak, duh The Black Dahlia Murder isti je kao i uvijek.

    Nije više neka vijest da se ovakvim bendovima nikad neće dogoditi “Load” ili “Reload”, jer “Ritual” jede malu djecu za doručak, baš kao i svaki do sada (što zna izazvati i dosadu). Posebno mu u tome pomažu “The Window” i, recimo, “Blood In The Ink“, prave švedske poslastice jednog mlađeg, ali cijenjenog američkog benda. Nije loše u cijelu priču ubaciti i sadržaj limited izdanja (čisto da se dobije slika) – čavli za lijes, pribor za zazivanje duhova i slično…

    Dakle, iščitava se da su složili svoj najeksperimentalniji album u kojem su (gle čuda) čak i uvrnute solaže melodičnije od đavoljeg pjevanja. Osim što su rijetki iz ovakvog žanra koji slove kao veliki zajebanti, vjerojatno su i doktori svojih instrumenata, pa im ni jazz nije strana stvar. Problem za naše majke i ortodoksne političare je samo taj što su to odlučili pretočiti u svoju muziku na najbolesniji i najbrutalniji mogući način.

    Muziku podržava