Đavoli donose rajske melodije

Ovih je dana moderno govoriti kako je muzika osamdesetih bila vrhunac produkcije na prostorima bivše države. Kao prilog toj teoriji priložit će albume Azre, EKV, Šarla Akrobate, Idola, Discipline kičme, Zabranjenog pušenja, Bijelog Dugmeta, grupe Leb i sol, Lačnog Franza. Netko će spomenuti i Plavi orkestar, Crvenu jabuku, Vještice, Haustor, a samo oni najuporniji će doći i do Đavola.

Đavoli su skupa s Dinom Dvornikom, Dalekom obalom i Gibonnijem smatrani splitskom dicom čije vrijeme tek dolazi.

Krasila ih je neobična kombinacija mediteranskog melosa, talijanske kancone i utjecaja Buddya Hollya, rocka pedesetih i šezdesetih. U odnosu na druge bendove, zvučali su romantično, otmjeno i elegantno.

Za njih BBB nije imao nikakve veze s nogometom, nego sa svetim trojstvom sunshine popa, The Beatlesima, The Byrdsima i The Beach Boysima (a oni koji navedene temeljito proučili, mogu prijeći na Beau Brumelse, Big Star i Badfinger).

U Neni Belanu su imali sjajnog pjevača i interpretatora te odličnog autora. I inače sklon čudnim verbalnim eskapadama, autor ovih redaka će reći da je Neno ‘Lennon koji pjeva Briana Wilsona’.

S najstarijim Wilsonom je Belan imao zajedničku crtu, a to je da u formatu pop pjesme isporuči zavidnu količinu istraumatiziranosti. Na primjer, pjesma “Posljednji ples” s albuma “Halo Lulu 22” donosi savršen koktel tinejdžerskih suza, tuge, razočarenja, frustracije i bijesa.

Stoga je ovaj box-set i više nego dobro došao: da su se sada pojavili, a ne prije 20 godina kada je konkurencija bila nemjerljivo jača, imali bi zagarantiranih bar pet sponzora, uz obavezno pojavljivanje na reklamama, trač emisijama gdje bi analizirali je li se Belan počešao s lijevom ili desnom rukom iza uha, i najgore, političke stranke bi se trgale za njih. Jednom rječju, bili bi zvijezde htjeli to oni ili ne.

Također je nezamislivo da su Belan i drugovi rasturali po Splitskom festivalu i jednom jedinom pjesmom (“Dugo toplo ljeto“) osvojili pet nagrada, što dovoljno govori o propadanju hrvatskog mainstreama i promijeni ukusa publike u zadnja dva desetljeća.

Prva dva albuma Đavola se stilski strogo drže kominacije rocka pedesetih, surf muzike, talijanske kancone, te ranih The Beatlesa i The Beach Boysa, uz zamjetnu količinu riječi ljubav u naslovima, kao da je riječ o naslovima sapunica.

S ove vremenske distance najzanimljiviji je njihov treći album “Ostani uz mene” usprkos činjenici što je inicijalno, u vrijeme svog objavljivanja, bio označen kao pad inspiracije. Iako je naslovna pjesma ipak malo previše naslonjena na “Be My Baby” grupe The Ronnettes, “Ostani uz mene” donosi najširu zvučnu sliku, uz zamjetan prijelaz na kompleksnije melodije.

Nakon preslušavanja ploče “Ostani uz mene”, stvara se dojam da će idući album Belana i grupe biti čisto remek-djelo. Možda komercijalni podbačaj, ali neka vrsta njihovog albuma “Pet Sounds”. Nažalost, sve što će u idućih pet godina Belan izdati je maksi-singl “Rock galama”, duet s Anjom Šovagović “Ljubav postoji zbog nas” i još pokoju pjesmu koja je slabije odjeknula u medijima.

Veliki će hit imati 1993. sa solo pločom “Vino noći” i starom pjesmom svog suradnika, prebrzo zaboravljenog Zdravka Bajana, “Sunčan dan“. Međutim, teško je stvarati suncem natopljene melodije i gorko slatke vinjete pune delikatnih zvučnih tekstura, kada u tvom rodnom gradu nastupaju redukcije struje, uza zastrašujuće svakodnevne ratne slike i izvanredne vijesti.

“Stojin na kantunu“, “Ostani uz mene”, “Dugo toplo ljeto”, “Bambina” i “Dani ljubavi” samo su neki u nizu hitova koji su bili i ostali obavezna lektira na tinejdžerskim tulumima, naročito onima gdje se ne puštaju narodnjaci, nu metal i gangsta rap.

Ovako kompletirana prva tri albuma daju slušatelju priliku da pronađe još izgubljenog blaga hrvatskog popa: “Neka zvone zvona“, “Cestom preko Zagore“, “Posljednji ples”, “Miriše jugo” i “Pričaj mi o ljubavi” su definitivno zaslužili biti veći hitovi ali nekim čudom nisu bili. Isto tako nekim čudom na kompilaciju nije uvršten oproštajan maksi-singl “Rock galama”, koji je doduše potpisan pod firmom Neno Belan i Đavoli.

Ipak, za neveliku cijenu i na relativno malo mjesta (svega tri CD-a) možemo čuti mnogo lijepih pjesama od kojih je malo zastarjelo. Može se reći da je nakon raspada Đavola 1991. mnogo toga otišlo kvragu.