Dave zna i solo

Skroz mi je čudno da je ovaj čovjek objavio samostalni album. Zašto? Zato jer ga povezujem kao i vjerojatno svi za jedan od najznačajnijih bendova ikada, Depeche Mode, i teško uopće mogu zamisliti kada čujem njegov glas, da je to bilo što drugo osim slavnog banda.

Dave Gahan je punih dvadesetak godina bio vođa, vokal Depeche Mode-a, koji u dobroj mjeri upravo njemu duguju cijenu svoje popularnosti. Svojim je kontroverzama punio novinske stupce, a svojom karizmom dvorane i stadione širom svijeta (svo dužno poštovanje ostalima iz Depeche Mode koji su pisali pjesme, poglavito Martin Gore, ali da ih nije pjevao Gahan sumnjam da bi postigli takve uspjehe). Moje skromno mišljenje je da je Gahan uz Morrisseya iz The Smiths-a najbolji muški vokal od osamdesetih pa na ovamo.

Dakle kao što je već i rečeno, Dave Gahan je objavio svoj prvi samostalni album nazvan “Paper Monsters“. Kažu da se prvi mačići bacaju u vodu. Ovdje to ne stoji. U svakom slučaju zanimljivo je čuti kako danas zvuči Gahan bez potpore Martina Gorea i Andrewa Fletchera. Već uvodna “Dirty Sticky Floors” najavljuje velike stvari. Odlična pjesma i vjerojatno najveći hit s ovoga albuma, pjevna je i lakopamtljivoga je refrena, ujedno i prvi singl. Pjesma je onako u stilu starijih radova Depeche Mode-a. Od ostalih jačih stvari trebalo bi izdvojiti “Bottle Living” i odličnu “Hidden Houses”, čiji početak strašno podsjeća na The Cure. Ostatak je albuma prožet laganijim stvarima. Poseban pečat ostavlja “Hold On”, kao i “Stay”. Možda ne ulaze u uho na prvo slušanje kao npr. “Condemnation”, ili “Goodnight Lovers”, ali su svejedno stvarno izvrsne laganice.

Bilo kako bilo, uopće ne sumnjam da će “Paper Monsters” postići jako dobru prodanost, s obzirom na broj fanova koje Gahan kao i njegov dosadašnji sastav imaju u ovim krajevima. Album se donekle nadovezuje na “Exciter” mada je vidljivo da nema prisutnosti toliko elektronike. Svi koji mogu neka ga nabave i preslušaju. Ipak nemojte očekivati “Walking In My Shoes”, “It’s No Good”, “Enjoy The Silence” ili pak “Personal Jesus”, jer su to ipak savršenstva, a za to trebate istražiti cjelokupni opus Depeche Mode.