(Darth) Vader strikes back

Ove su se jeseni neki od najvažnijih death metal bendova današnjice odlučili izdati svoj novi album; Deicide, Suffocation pa sada i Vader. Vader je jedan od onih bendova koji postoji od kraja ’80-ih i kojemu se mogu pripisati zasluge za razvoj ekstremnog metala u Europi.

Vratimo li se vremepolovom nazad u to vrijeme, primjetili bi da je tada europskom scenom dominirao isključivo njemački thrash metal na čelu s Sodomom i Kreatorom, te NWOBHM. Nije postojao niti jedan značajniji europski death metal bend; tu su glavnu ulogu igrali bendovi iz Amerike.

Generalno gledajući, Vader se oformio u pravo vrijeme, popunjavajući postojeću prazninu, pripremio je teren za nadolazeću novu generaciju death metala. Kako je održavanje benda na životu trnovit put, ni Vader nije bio pošteđen toga. 2005-te su se rastali sa svojim dugogodišnjim bubnjarom Krzysztofom ‘Docom’ Raczkowskim, koji je slovio za jednog od najboljih death metal bubnjara ikada. On je kasnije te godine nažalost podlegao vlastitim porocima i otišao u vječna lovišta, a Vader je ostao okrnjen za ono što je učinilo njihove albume kao što su “Litany” ili “De Profundis” posebnima.

Na njihovom posljednjem albumu “The Beast”, Doca je zamjenio Daray, no to je djelovalo mlako i taj album bi se lako mogao smatrati njihovim najslabijim ostvarenjem. Otuda i skeptičnost s kojom se pristupalo slušanju novoga albuma; Vaderu su uvijek moćni bubnjevi bili okosnica stvaralaštva, pa se opravdano postavljalo pitanje – Može li Daray uopće zamjeniti Doca? Načelno, gledamo li “The Beast”, Daray nije bio dorastao zadatku.

Ali s “Impressions In Blood“, dogodio se vrlo pozitivan pomak. Za pretpostaviti jest da se Daray uspio uklopiti u bend, ostavivši svoje black metal korijene postrani (on je također i bubnjar Vesanie), te vježbom se dovesti do solidnog death metal bubnjara. Tako je “Impressions In Blood” vratio Vader na staru putanju slave, a nama ostavio glazbeno štivo kao stvoreno za slušanje za kišnih jesenjih dana.

Pjesma koja ulazi u uho na prvo slušanje je “Helleluyah!!! (God Is Dead)“, za koju je snimljen i video u kojem imamo prilike vidjeti pjevača Petera s rogovima na glavi; riječ je o klasičnom death metal spotu koji uvelike podsjeća na “Christians To The Lions” od Behemotha, no ovdje je izostao onaj ljigavi, ušminkani image koji Behemoth trenutno jako forsira. Sama pjesma je zanimljiva kompozicija blastbeatom isprekidanih sporijih dionica, te zvuči tipično Vaderovski. O

no što si je Vader dopustio na ovome albumu, a relativna je novina, jesu prikladno ukomporane klavijature i to prvenstveno na pjesmama “Predator” i “The Book” te na introu “Between Day And Night“. Tako se dobiva na grandioznosti i punoći zvuka, te se na taj način povezuju izolirane blastbeat dionice.

Također možemo primjetiti da se i kod Vadera pojavljuju netipični gitaristički soloi, koji su očito postali glavni lajt-motiv svih ovojesenskih death metal izdanja. To dolazi u izražaju u pjesmama “As Heavens Collide“, “Warlords” ili “Amongst The Ruins“, dok “Red Code” predstavlja ono što Vader doista jest; brutalan, brz death metal, s odmjerenim vokalom i zadovoljavajućom produkcijom.

I opet, gitara se i ovdje vratila na velika vrata kao instrument koji nosi kompletnu kompoziciju; od umalo pa heavy riffova, do tremola i uvrnutih skoro pa proggy riffova, biva iskorištena do krajnjih granica, dok iako vrlo dobro odrađeno bubnjanje, pada u drugi plan. Nešto malo više od pola sata glazbe ovih poljskih virtuoza se sluša u jednom dahu, pa će ovaj album itekako zadovoljiti death metal sladokusce.