Dani pobjede ili dani gubljenja vremena

Navala garage rock, post grunge i sličnih ‘revival-nešto’ bendova s raznih strana svijeta, u posljednje vrijeme okupira sve više medijskog prostora, što zvučnog, što slikovnog, što pisanog.

Neki uspijevaju održati reputaciju zanimljivih, originalnih te svježih,
ali nekima to ne uspijeva, barem ne toliko da bi zadržali istu na duže
vrijeme. The Vines spadaju u drugo navedene.Nakon kritički prihvaćenog prvijenca “Highly Evolved”, novi album je razočarao. I to većinom svojom neorginalnošću te nedosljednošću. “Winning Days” jednostavno ne zna u kojem smjeru bi krenuo.

Iako početna bombastična i ‘catchy’ “Ride” daje vrlo obećavajuću sliku mogućeg ishoda albuma, album se kreće u suprotnom smjeru. Nakon druge “Animal Machine” kreće silaznom putanjom. Nemogućnost određivanja vlastitog smjera (sada ćemo glumit malo Cobaina i psihodeliju, pa onda malo Oasis, Blur pa i The Hives) narušava ikakvu dosljednost albuma, što katkada može i dobro funkcionirati, ali u ovom slučaju ne!

Na kraju ostaje preporuka, ako ste čuli negdje na radiju nešto i svidjelo vam se, da prije kupovine preslušate CD u vašem omiljenom CD-shopu te odlučite da li vam se ovo zaista sviđa.