Mystery Jets
Curve of the Earth
Datum izdanja: 15.01.2016.
Izdavač: EMI
Žanr: Indie Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Mystery Jets su jedini bend kojem sam iz albuma u album davao pola ocjene više. Ako bi nastavio u tom điru, ovaj album bi trebao dobiti čistu peticu, ali ipak to nije to…
Razlozi za ovakav uvod su jednostavni. Iz albuma u album, bend je sve više zaokruživao svoju zvučnu sliku, osjetilo se da odrastaju jer su od indie pop rock pjesmica došli do moćnih pjesama koje mogu razvaliti sve pred sobom, pa zato i danas smatram da je “Radlands” jedan od najboljih albuma koje je neki britanski indie rock bend izdao proteklih godina.
Prevedeno, uzori danas su im svakako mnogi psihodelični i progresivni bendovi od Pink Floyda naovamo što im sigurno otvara mnoga vrata koja su im dosad bila zatvorena, ali bi pritom mogli izgubiti ponekog dosadašnjeg fana koji bi ovo mogao smatrati malim pretjerivanjem. Vrijeme će pokazati svoje…
Uvodnu “Telomere” bih nazvao spojem onog što su radili na posljednja dva albuma. Imamo dojam elektronike prosute preko elemenata klasične balade s refrenom ‘većim od života’. U neku ruku, rekao bih da su Coldplay svojim posljednjim albumima željeli zvučati ovako intrigantno, ali su ipak promašili ‘ceo fudbal’…
“Bombay Blue” je ogledni primjer zašto ovaj album ne smatram daljnim napredkom benda, kao prijašnje albume. Ovo je jedna klasična pjesma Mystery Jetsa na kakve smo navikli od njih. Nisu ju se čak niti potrudili nešto posebno pobojati nekim novim motivima ili idejama, već su ju pustili onako kako bi se publici najviše trebalo sviđati iz njihovog iskustva. Takva ziheraška igra se nažalost osjeća prečesto, pa album ne postiže takav efekt koji je imao “Radlands”.
Sličan problem se javlja i u “Bubblegum” koja svojim uvodom nagovješćuje da će se bend vratiti po inspiraciju par albuma unatrag, da bi sve djelovalo vrlo suzdržano, posebno u refrenskom dijelu koji traži bombastičnu erupciju koju ne dobivamo jer je vrlo blijed i prosječan. Ipak, ovdje moram posebno istaknuti melodijske linije koje su izglancali do vrhunca i to je razlog zašto smatram da su sad jedan od najzrelijih bendova s Otoka.
“Midnight’s Mirrior” je najmračnija i ona bi se mogla svidjeti mnogima kojima su dragi bendovi poput The National, The XX, Editorsi i slični, “1985” spada među najbolje skladbe albuma, “Blood Red Balloon” je najsanjivija, “Saturnine” nastavlja psihodeličnu priču, dok završna “The End Up” asocira na britpop laganice s kraja ’90-ih (The Verve, Blur, Ocean Colour Scene…).
Namjerno sam preskočio “Taken by The Tide” koja bi s ovog albuma mogla postići najviše. U ovakvim pjesmama Mystery Jets pokazuju koliko su veliki bend jer pjesmu uspijevaju odlično tempirati, jer nakon laganijeg uvoda dolazi eksplozivan refren koji ponese pjesmu u jednu novu dimenziju. Upravo taj refren u ovoj pjesmi iskače iz svega ponuđenog na albumu, a poneki čudni zvukovi daju potrebitu ekpresivnost albumu. Šteta da ovakvih pjesama nije više jer tada ne bih imao dileme nastaviti u davanju pola ocjene više svakom novom albumu Mystery Jetsa.
Treba u konačnici donijeti neki zaključak, suvisli sud o preslušanom albumu, ali to je ovdje malo teže. Kad ne bi postojao “Radlands”, to bi bilo mnogo lakše jer ovo uopće nije loše izdanje, ali budući da je “Radlands” objavljen prije četiri godine, jasno je da se trebaju povući i neke paralele s njim.
Zvukovno je to tu negdje, s time da je “Curve of the Earth” ponovno nešto zreliji od prethodnika, ali je i mnogo ziheraškiji. To se isčitava u pjesmama koje izgledaju kao da su vjerojatno imale zacrtanu atmosferu i prije pisanja, pa se pokušalo naštimati da sve to tako i ispadne. Naravno, nije to tako bilo, ali dojma sam da su prilikom “Radlandsa” imali veću želju za istraživanjem svojih granica, dok su se ovdje zadovoljili postojećim.
Druga bitna stvar je da ovdje nema hita na prvu, pjesmu za koju ćeš biti siguran da će biti hit i time povući cijelo izdanje. To zna biti prednost kod nekih albuma, ali ovdje, u moru sličnih, bilo bi dobro da se poneka istaknula. Naravno, to bi mogla biti “Taken by The Tide”, ali ona je sakrivena tek pred kraj albuma…
Manjak jakih pjesama dovodi do logičnog zaključka da su pjesme prosječne. Da me krivo ne shvatite, prosjek za Mystery Jets je mnogima i danas nedohvatljiv, ali istini za volju, mislim da bi malo koja od ovih pjesmama uspjela naći svoje mjesto na prošlom albumu što daje do znanja da je bend ipak napravio korak-dva unatrag.
Šteta, ali Mystery Jets je i dalje jako dobar bend (ponavljam, njihova prosječnost je i dalje iznad prosječnost za scenu), a “Curve of the Earth” svakim novim slušanjem otkriva svoje čari, ali u modernom društvu gdje singlovi čine razliku, mislim da će ostati nezamijećen, osim kod ljudi koji ih slušaju već godinama.