Osječki trojac Dalstroy šara alternativnim rockom

Dugo vremena zanemarivani oblik album, danas je postao jedna od osnova mnogih neafirmiranih bendova, pa se tako na godinu u Hrvatskoj objavi na stotine različitih EP-a koje je teško i sve popratiti. Novi, treći po redu za Dalstroy ipak nećemo propustiti.

Prethodna dva bila su objavljena samostalno i težili su noise rocku, dok je za treći EP “Bite the Spirit” došlo do promjena u svakom pogledu. Kao prvo, objavljen je za diskografa, nezavisni Geenger, a kao drugo, i sam zvuk se promijenio i sad teži nekom alternativnom rocku koji se ne boji otići u eksperimentalne ili post-rock vode. Sve u svemu, ponovno vrlo zanimljiva cjelina.

Uvodnu “Ahab’s Lament” nosi (stonerski) rif, a atmosferom pjesma dosta podsjeća na alternativni rock ’90-ih s američkog kontinenta. “Counterflow” ima minimalno stihova, pa ju je najlakše staviti u ladicu post-rocka, posebno zbog dojmljivog pumpanja atmosfere/melodije kroz pjesmu. Ako bismo tražili pjesmu za predstavljanje albuma, svakako bih izabrao “Hungarian, Overtime” koja se najviše približila onom što bi neka radio postaja eventualno pustila u svojem eteru (iako je pjesma sama po sebi i dalje dosta udaljena od bilo kakve pomisli da ju neki random urednik stavi u svoj eter).

S druge strane, najbolja skladba albuma jest “Derecho (for Jason Noble)” u kojoj imam osjećaj da dečki stvarno guštaju, da su se maksimalno opustili i složili jednu postrockersku stvar u kojoj nisu htjeli povući kočnicu u ni jednom momentu. Briljantno.

Za kraj su ostavili mračnu “Greed Tamer” koja vuče na radove Lanegana, ali i Waitsa u nekom pogledu, dok je nosi svojevrsna hipnotičnost posljednjih radova Nicka Cavea, samo što ova pjesma ima znatno šarolikiju glazbenu podlogu za razliku od Caveovog minimalizma.

Sve u svemu, Dalstroy bi mogao upasti u kategoriju bendova za koje želim da čim prije slože punokrvni album. EP je super stvar, a kao oldschool kritičar, volio bih vidjeti koliko su sposobni svoju priču proširiti i držati slušatelja napetog više od 18 minuta koliko ovo izdanje traje.

Bilo kako bilo, “Bite the Spirit” je dojmljiv EP koji poprilično šara žanrovima alternativnog rocka i zato mi paše. Možda kad se najviše približe tradicionalnijim formama djeluju nešto blijeđe od onih momenata čiste glazbene emocije u kojima se ne libe prijeći preko svih mogućih granica. Generalno, Dalstroy je i više nego OK.