Dalmatinski pop iz Istre

“Kategorija skladanja ‘iz ljubavi prema glazbi’ pomalo je nestala kao vinili i kazete” riječi su benda Sakramenski koji nam se predstavljaju svojim prvijencem “Kuntenat“.

Preslušavajući album može se dobiti malo krivi dojam o njima, budući da zvuče kao tipičan dalmatinski pop, ali dečki su doma ipak malo sjevernije, u Istri u Medulinu. Miješajući ‘morski’ ugođaj, dobili smo niz opuštajućih mediteranskih pjesama koje će vjerojatno biti rado slušane na primorskim radio-postajama, posebno u sjevernijem dijelu zbog karakterističnog narječja.

Osnova albuma je jedan slatkasti pop zvuk ‘dalmatinskog štiha’, nešto kao miks Dalmatina, Harija Rončevića i Buđenja uz tek natruhe Lukya u povremenim dionicama. Time smo dobili album za nešto ‘stariju’ publiku koja još uvijek vjeruje da bi se Alen Vitasović mogao riješiti problema s viškom vina i napraviti dobar album kao “Gušti su gušti”.

Niz laganih ljetnih harmi fino nose album, tako da on nije dosadan kao većina sličnih koji pretendiraju na istu publiku. Često koketirajući s estradnim popom, Sakramenski pretendira na potencijalni uspjeh albuma zbog radiofoničnih pjesama koje svojom kvalitetom nisu nužno uvijek čisto zabavne. Time bi mogli spojiti publiku ranije spomenutih i ukrasti kojeg fana Neni Belanu, iako s njima Sakramenski ima vrlo malo sličnosti.

Album je zamišljen kao svojevrstan ‘best of’ dosadašnje karijere benda, ali moram reći da kako “Kuntenat” ide kraju, tako se tenzija albuma sve više i više smanjuje, pa su završne pjesme podosta zaboravljive, kao pretenciozna “More” koja se gubi s krajem koji nalikuje na kraj “Hey Jude” The Beatlesa.

Uvodna “Neverin” je najbolja pjesma na albuma, laganijeg štiha, u kojoj ponajviše nalikuju Lukyu, posebno zbog pravodobnih ubacivanja klapskih elemenata, pa je prava šteta što su se nakon toga više okrenuli Dalmatinu, nego nastavili ovim tempom. Već s “Nebeske oči” osjeća se lagani estradnjački štih, dok je naslovna “Kuntenat” nešto po čemu će bend, vrlo vjerojatno, biti najviše upamćen.

Usko gledajući samo albume dalmatinskog popa sa zabavnim utjecajem, “Kuntenat” zvuči kao solidan album koji bi sigurno bio bestseller u Dalmaciji da dečki dolaze iz južnijih krajeva, ali ovako im je eventualni uspjeh ipak malo ograničen prvenstveno na Istru.

Uhu vrlo upadljive melodije donose Sakramenskom niz potencijalnih hitova na lokalnim radio-postajama, a albumu “Kuntenat” prolaznu ocjenu, posebno iz tog razloga što nije toliko iritantan kao neki njegovi srodnici. Ako dečki skupe malo više hrabrosti i krenu više smjerom spomenutog Lukya, pa jednog dana možda i Gibonnija, mogli bi napraviti velike stvari, ali ovako ovo je za trojku ako se “Kuntenat” stavi u kategoriju zabavnog/pop albuma.