The Holloways
So, This Is Great Britain?
Datum izdanja: 30.10.2006.
Izdavač: TVT Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Do nedavno mi se nije sviđala britanska masovna produkcija mladih rock bendova jer su bendovi previše nalikovali jedan na drugog, većina ih nije uopće bila zabavna, a sve mi je više-manje izgledalo da o tome koji je bend ‘novi najbolji bend na svijetu’ odlučuje pokoji urednik te kako se on to jutro probudio. Smiješno je to pratiti jer neki dobiju takvu titulu i prije nego izdaju prvi dugosvirajući materijal, a neki mnogo kvalitetniji ostaju debelo u ‘zaleđu’.
The Holloways su četverac koji dolaze iz sjevernog Londona, a prvenstveno im je zabava na prvom mjestu. Tako se većina tekstova i odnosi na ljubav i zabavu zbog čega bi ih najlakše mogao usporediti s The Fratellis. Razlika između ova dva benda je u tome što The Fratellisi ipak to rade mnogo bolje, dok su The Holloways malo blaži zvukom i više približeni ska ritmovima.
Naslovna “So This Is Great Britain?” otvara album i u njoj su dečki vrlo kritični prema svojoj domovini nazivajući je ‘a sinking ship that’s full of shit and someone’s nicked the oars‘. Pjesmu otvara lavež pasa i zvonjava Big Bena što je dodatni trik da zabavi slušatelja.
Slijedi pjesma “Generator” koja je već prošlo ljeto izdana kao singl i ona je prava feel-good himna koja pokušava uveseliti svojim pozitivnim tekstom ‘I’m not going to let stuff get me upset, and i wont let all the little things get me depressed‘.
“Dancefloor” poziva na dobar izlazak van, “Most Lonely Face” je petominutna ljubavna balada o prostitutki, “Reinvent Myself” ima ubačen a capella dio, dok je pjesma “Malcontented One” jednostavnog ritma i govori o tipu koji ne zna gdje pripada (I don’t know where, where i’m from, They say i’m British i don’t know where i belong. I am the malcontented one, I don’t fit in, i never have done), te ju smatram pritajenim favoritom albuma.
Ponekad su vrlo (uzaludno) romantični, pa tako u pjesmi “Two Left Feet” nagovaraju djevojku na ples jednostavnim riječima: “Well I can’t really dance, but baby won’t you dance with me“. Mnogo puta nam se (dečkima) događa da nas djevojke odpile pa potražimo utjehu u ‘vjernom prijatelju’ “I blame the alcohol that swims round my brain, I need a drink because i need some joy in my life“.
Dobar je ovo start za bend The Holloways. Ponegdje su žestoko napali svoje političare što mi se posebno sviđa jer pokazuje da imaju muda progovoriti, a ne da se samo ulizivaju i govore kako je sve super. Ipak, u glazbenom djelu malo kaskaju i nisu previše inovativni što im je dosta veliki nedostatak
Glazbeno gledajući, solidan je ovo uradak, možda tek nešto iznad prosjeka novijih bendova, a stavio bih ih na razinu sličnoj onoj na kojoj su i Milburn.
