Courtney Marie Andrews: Intiman i bolan, ali nimalo težak album

Iako još nije dostigla status koji zaslužuje, Courtney Marie Andrews svakim novim albumom dokazuje kako je jedno od jačih kantautorskih imena na country/americana sceni. Nakon odličnog “Honest Life”, pa “May Your Kindness Remain”, albuma koji je potvrdio o kakvom je talentu riječ, nakon samo dvije godine Andrews izdaje svoj peti album “Old Flowers”. Kao i prethodni, izišao je na etiketi Fat Possum Records, a producent je Andrew Sarlo. Osim Andrews, na albumu gostuju još samo dva glazbenika – Matthew Davidson na basu, gitari i klavijaturama i James Krivchenia iz Big Thiefa na bubnjevima i perkusijama. Već je ova činjenica dovoljna za reći da se radi o jako jednostavnom i initmnom albumu, gotovo komornom. Priča koja se iza njega krije prekid je devetogodišnje veze. Andrews je svoje formativne godine provela s partnerom o kojem piše na ovom albumu, bez imalo gorčine i ljutnje, naprotiv, nježno i empatično ispisuje stihove o lijepim trenucima koji su imali, o neizbježnom razilaženju i želji da on pronađe ono što želi.

“Old Flowers”, odnosno, staro cvijeće, uspomene su koje vežu Andrews za određeni period njenog života. Kako kaže u naslovnoj pjesmi, koja je najljepša i najiskrenija na albumu, you can’t water old flowers. Stih jednostavan i pitak, a opet je teško doći do takve jednostavnosti izraza u kojoj se gotovo svatko može prepoznati. Ova numera okosnica je albuma i tekstom i zvukom jer pokazuje fokus albuma, a to je odnos prema prošlosti i zvuk koji je melankoličan i nostalgičan, s minimalnim instrumentima. Na ovoj su numeri ključne klavijature, kao i na većini pjesama. Album otvara “Burlap String”, u kojoj se koristi motiv divljeg cvijeća kao poklona partneru, kada bi se moglo vratiti vrijeme, kada bi se dospjelo reći sve što se želi reći.

Mekan vokal koji je sposoban u jednom trenutku zvučati krhko a već u sljedećem tako snažno i moćno, što pokazuje “If I Told”, jedina numera koja se ritmom i tempom odvaja od ostalih balada. “Guilty” je nježno priznanje krivnje i pogrešaka, “Carnival Dream” nastala je nakon niza snova koje je Andrews imala kako na karnevalu traži partnera, da bi se ispostavilo da je i on imao takve snove. Sinkronija na najljepši mogući način i pitanje Will I ever let love in again? “Break the Spell” jako podsjeća na Emmylou Harris, “It Must Be Someone Else’s Fault” još je jedna malo ritmičnija numera s perkusijama u prvom planu i moćnim vokalom koji podsjeća na najbolje dane countryja, “How You Get Hurt” bolna je i melankolična balada o neminovnom rastanku i boli koji svaki odnos ima u nekim trenucima, kada se prepustimo i dopustimo da nas povrijede kada smo najranjiviji.

Završna “Ships in the Night” poruka je bivšem partneru u kojoj je iskazana želja da bude dobro i da bude sretniji no što je bio u samoj vezi. Takva razina suosjećajnosti i nježnosti, unatoč svemu lošem, ono je što čini ovaj album vrijednim, pored svih ostalih albuma o prekidima i slomljenom srcu. Suptilnost ovoga izdanja, njegova mekoća i senzibilitet razlikuju ga od prijašnjih izdanja Courtney Marie Andrews. “Old Flowers” intiman je i bolan, ali nimalo težak album. Baš kao i divlje cvijeće ima svoju samodostatnost i snagu kojoj se ne može ništa ni oduzeti ni dodati.